-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Pitagora – uzvišeni i neprikosnoveni učitelj, pun samopouzdanja, zadojen snagom neobično dubokog i naglašenog zanosa, govorio je učenicima nadahnuto o raznim pitanjima, koja su izlazila iz okvira svega onoga što su mladi polaznici znali prije nego što su postali članovi pitagorejskog saveza. Početni tečaj nastave i savlađivanje gradiva, u veoma čvrstoj i neraskidivoj vezi sa etičkim pravilima i normama, trajao je pet godina. Tek nakon tog perioda, učenici su mogli da polažu jedan posebni opšti ispit, da bi nakon toga stekli pravo da se neposredno sretnu sa vođom saveza. Tada su bili dovoljno zreli da budu u neposednoj blizini Pitagore i da od njega, licem u lice, čuju mnoge mudre i razborite riječi i savjete. Dostojanstveni i neposredni susret je, svakako, za sve članove predstavljao vrhunac sreće i zadovoljstva, jer im se konačno pružala prilika da se susretnu sa velikim i mističnim čovjekom, koji je i za njih predstavljao polubožansko biće. Tokom čitavog školovanja, od prvog dana ulaska u savez, članovi su bili neobično privrženi i odani svome velikom učitelju, ali je ta odanost trajala i kasnije, tokom čitavog života. Ostalo je sačuvano nekoliko krakterističnih primjera, koji pokazuju kolika je bila jaka solidarnost, prijateljstvo i međusobno potpomaganje i uvažavanje između članova pitagorejskog saveza.

Tako je, recimo, pitagorejac Klinija, iz grada Tarenta, pomogao jednom svome idejnom drugu, takođe članu pitegorejskog saveza, kojega, međutim, ranije u životu nikada nije lično upoznao. Kada je saznao da je njegov prijatelj, odnosno član pitagorejskog saveza, po imenu Proro, ostao bez sredstava za život poslije jednog političkog sukoba sa svojim suparnicima, Klinija je pohitao da mu se nađe pri ruci i da mu pruži svu neophodnu pomoć. Odmah je otputovao u Kirenu, grad gdje je ugroženi živio, sa velikim novčanim sredstvima, i odmah ih predao svome partijskom drugu Proru, iako ga ranije nikada nije vidio niti je znao neke druge bliže pojedinosti o tom čovjeku. Bilo je i niz drugih sličnih primjera kada su pitagorejci iskazivali svoju međusobnu privrženost i neobičnu solidarnost. Nije trebalo da su se ranije poznavali i gajili neposredne prijateljeske ili drugarske odnose. Dovoljno je bilo da su pripadali istom savezu, odnosno da su bili predstavnici učenja svoga velikog učitelja Pitagore. Istorijski izvori ukazuju, takođe, i na slučaj jednog zaista velikog i neobično prisnog i odanog prijateljstva između pitagorejaca Fintija i Damona o kojima su kasnije ispredane mnoge priče i legende. I u kasnijoj tradiciji, u Evropi, taj primjer prijateljstva je uziman kao paradigma kako treba da se gaji i ispoljava drugarska povezanost između ljudi.

Pitagora je i u školi, i u savezu, ali i u širem društvenom okružanju, uživao najveće poštovanje. Najrečitiji primjer koliki je ugled imao ovaj antički velikan jeste uvažavanje na koje je nailazilo. Bilo je neprikosnoveno svako njegovo mišljenje, svaka izgovorena riječ o bilo kom pitanju. S tim u vezi ovdje možemo da ukažemo na karakterističnu činjenicu, već spomenutu, da je, među pitagorejcima, postojala izreka: autos efa (na grčkom) ili ipse diksit (na latinskom), što znači „sam je rekao”. Pozivom na tu kratku sintagmu, koja je, zapravo, predstavljala pravi zakon, prestajala bi svaka dalja diskusija o bilo kom spornom pitanju, pa se odmah prekidalo dalje komentarisanje i raspravljanje. U okviru školskih aktivnosti bilo je, razumije se, mnogih spornih situacija, koje su sastavni dio života svake veće društvene zajednice, ali bi pojava ili riječ samog Pitagore, odmah stišavala strasti i svodila napetosti na najmanju moguću mjeru.

Neprikosnoveno se, znači, uvažavalo Pitagorino mišljenje, koje je on obično smireno i dostojanstveno iskazivao u obliku mudrih i jezgrovitih savjeta. Kako nije ulazio u bilo koje državno rukovodstvo, nadleštvo ili političko (operativno) tijelo, koje je imalo jasne praktične ciljeve, to je on samo svojim autoritetom i ugledom mogao da djeluje u takvim organizacijama. Bilo je dosta teških situacija, povezanih sa oružanim sukobima, u kojima su učestvovali i pitagorejci, što je ostavljalo tragične posljedice. I u njima je glavnu riječ imao ovaj mudrac, ali ih, pokatkad, nije mogao spriječiti niti eliminisati, što je imalo direktan i težak odraz i na okolnosti posljednjih dana života ovog velikana.


(Nastaviće se)

---