-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

I prema robovima Pitagora je imao veoma human odnos, što je sugerisao i preporučivao i svojim učenicima i privrženicima. Jednom je i na djelu pokazao svoj zaista čovječan i pravičan odnos prema svome robu, kada ga je ovaj jednim svojim nesmotrenim postupkom jako razljutio. Pitagora se, u momentu, zaputio ka robu, ali ga ipak nije udario, iako mu je štap bio u ruci. Uzdržao se i prekorio svoga roba, rekavši da će kaznu izvršiti kada bude staložen, odnosno kada ljutina bude u potpunosti splasnula. Imao je dva lična roba, čija su imena sačuvana, i to Zamolksoa i Aristaja. Zamolkso je bio Tračanin, džinovskog rasta, ali dobroćudan i smiren čovjek, plavokosog izgleda i strpljivog temperamenta. Neobično je volio svoga gospodara i bio mu neizmjerno odan. Kasnije je dobio slobodu, vratio se među svoje sunarodnike (u Trakiju) i u ostatku života bio izvanredno uvažavan. Koliki je autoritet Pitagora uživao u čitavom grčkom svijetu govore stara predanja, po kojima su i njegove robove smatrali posebnim ljudima. Tako, jedna legenda kaže da su Tračani čak, svoga sunarodnika, pomenutog Pitagorinog roba Zamolksoa, toliko mnogo uvažavali da su i njega uvršćavali u krug polubožanskih bića.
Da bi se vaspitanje moglo odvijati prema najbolje zamišljenim pravilima, u nastojanju da se izgradi zdrava i etički besprekorna ličnost, Pitagora je ulagao ogromne napore i sopstvenim primjerom pokazivao ispravnost i vrijednost onoga čemu je težio. On je stalno imao u vidu idealnog pojedinca, kako u smislu vrhunske obrazovanosti, tako i u pogledu praktične osposobljenosti za što bolji i plemenitiji svakodnevni život, kao i u pogledu obavljanja državnih poslova i dužnosti. U takvom svom nastojanju, Pitagora se posebno ističe među svim dotadašnjim grčkim mudracima, pa je i kasnije, tokom mnogih generacija, njegov uzvišeni i produhovljeni lik predstavljao paradigmu i uzor koji je trebalo slijediti. Pitagorinom teorijskom i praktičnom idealu su kasnije težili ne samo predstavnici i privrženici njegove filozofije, nego i mnogobrojni poklonici životne i duhovne harmonije i moralne čistote, koji su pripadali raznim filozofskim školama i pravcima.
Pitagora je smatrao da svaki dan treba da bude bogato ispunjen ranim radnim zadacima i obavezama. Svaki trenutak je nastojao da ispuni nekom aktivnošću, kako bi se učenici navikli i osposobili za marljive i odgovorne građane i političke djelatnike. Pored toga je imao običaj da svakodnevno od svojih učenika, zahtijeva da detaljno i sistematsko ispituju sve dnevne radnje, misli i obaveze. U kasnim noćnim satima, prije spavanja, zahtijevao je od njih da pomno proanaliziraju sve što se dešavalo tokom čitavog prethodnog dana, da se uoče greške i propusti, kako bi se sistematski otklanjali i zamjenjivali pozitivnim odlukama. Tako se kod svakog člana škole izgrađivao samosvjestan kritički odnos prema sopstvenom neposrednom praktičnom djelovanju. Stalno samousavršavanje, na svim područjima, bilo je obavezno i veoma sistematizovano, tako da su ti mladi ljudi i kasnije, poslije napuštanja škole, nastavljali da upražnjavaju naučeni i naviknuti način života. Pitagora je svoje filozofsko stanovište zasnovao na idealima matematike, kao najsavršenijeg i najadekvatnijeg modela sveukupne stvarnosti, polazeći od brojeva i figura, od kojih je izgradio svoje učenje o svijetu i životu u skladu sa smislom i suštinom te uzvišene nauke. Osim toga, kada je zapazio duboku povezanost matematike i muzike, dakle nauke i umjetnosti, za njega je to predstavljalo pravo otkrovenje, što ga je podstaklo da prihvati te oblasti kao bitne i temeljne principe ne samo za svoj vaspitno-obrazovni sistem, već i kao ključne smjernice sveukupnog praktičnog života. Pitagorejska škola je postala rasadnik novog duhovnog svijeta u kome su se muzičke, matematičke i harmonijske odredbe smatrale za temeljne principe svega postojećeg.
Pitagorino povezivanje muzike, matematike i astronomije značilo je veliko obogaćivanje i proširivanje helenskog duha i kulture. U tom smislu je ovaj velikan načinio zaista jedan od najznačajnijih poduhvata tadašnjeg vremena, zbog čega je smatran i za jednog od glavnih duhovnih reformatora u helenskom svijetu.
NASTAVIĆE SE

---