-Piše:DR RADOSLAV
T. STANIŠIĆ

Ako je film „Viridijana” zaista bio neoprostiva uvreda za hrišćanstvo, onda je sledeći Bunjuelov film, „Anđeo uništenja” (Meksiko, 1962), njegova neoprostiva uvreda konvencionalnog buržoaskog morala. U ovom filmu, koji mnogi kritičari smatraju najvećim Bunjuelovim djelom, grupa bogatih ljudi okuplja se u jednoj vili povodom raskošne večere. Poslije obroka oni prelaze u salon, ali kada dođe vrijeme za povratak kućama najednom ustanove da iz nekog tajanstvenog razloga ne mogu da iziđu iz te prostorije i, iz podjednako nepoznatog razloga, niko ne može u nju da uđe. Ta najprije smiješna okolnost traje nedjeljama i postaje košmar kako se salon polako pretvara u minijaturni koncentracioni logor. Da bi jeli, zatvorenici su prinuđeni da zakolju ovcu koja luta kroz vilu, kao rezultat prethodne složene šale. Oni ne mogu da se okupaju, niti imaju na raspolaganju neki toalet. Kada jedan stari čovjek umre i kada dvoje ljubavnika izvrše samoubistvo, njihove leševe uguraju u orman, uz mračnu napomenu da ga mogu poslužiti kasnije ukoliko od ovce ne ostane ništa. Prljavi, smrdljivi i dovedeni na ivicu ludila okolnostima u kojima su se našli, zatvorenici konačno pokušavaju da rekonstruišu okolnosti koje su dovele do njihovog utamničenja. Na čudesan način ova taktika se pokazuje djelotvorna i oni izlaze iz vile teturajući se kao izgladnjeli preživjeli iz logora smrti pred publiku koja ih očekuje. Bunjuel se vraća u Francusku filmom „Dnevnik jedne sobarice” (1964), (film sa istom temom snimio je i Renoar 1946. godine). Bunjuelovim prvi filmom na širokom ekranu i ujedno njegovim najpolitičkijim djelom. On je prebacio događanja iz dekadentnog romana o erotskim opsesijama Oktava Mirboa koji se događa početkom XX vijeka u krugovima više klase francuskog društva, u 1928. godinu u vrijeme kada u Francuskoj jača fašizam, što će konačno i dovesti do raspada Treće republike i nacističke okupacije. Pariska sobarica (Žana Moro) napušta svoj posao da bi se zaposlila u vlastelinskoj kući na velikom imanju u provinciji, koja će se pokazati kao rasadnik reakcionarne politike i seksualne patologije. Njen poslodavac je stari fetišista čija je udata ćerka podjednako opsjednuta unutrašnjom higijenom. Lovočuvar na imanju, Žozef, namrgođeni je desničar, posvećen „moralnoj obnovi” Francuske, istovremeno i psihopatski sadista koji voli da muči životinje na imanju i siluje i ubija djevojčicu s kojom se sobarica sprijateljila. Sobarica odmah sumnja na Žozefa i započinje s njim ljubavni odnos ne bi li prikupila dokaze da osveti svoju prijateljicu. Njoj to i polazi za rukom i ona ga prijavljuje policiji, zbog čega dobija otkaz.
Žozef nije izveden pred sud i film se završava scenom koja se odvija nekoliko godina kasnije u Marselju, gdje bivši lovočuvar, sada bogati kafedžija, izvikuje parole na velikom fašističkom skupu. Bunjuel prelazi rezom sa ove scene na kadar munje koja para nebo, nedvosmisleno ukazujući da će u nadolazećoj ratnoj oluji nasilje nastaviti da pobjeđuje pristojnost i nevinost. U filmu „Dnevnik jedne sobarice” Bunjuel savršeno izvodi jednačinu fašizma, dekadencije i seksualne izopačenosti, što ga duhovno povezuje s Bertolučijevim filmom „Konformista”. Bunjuel se u šezdeset sedmoj godini života vraća u Pariz, 1967, da bi snimio film „Ljepotica dana” (Belie de jour), za koji je tvrdio da će mu biti poslednje djelo (iako će poslije toga snimiti još pet neospornih remek-djela). Ovaj film, koji je Saša Vjerni sjajno snimio u boji, još jedan je od Bunjuelovih klasika o seksualnoj opsjednutosti. Severinu, lijepu suprugu uspješnog hirurga koji je dobar muž, progoni tajni poriv ka seksualnim poniženjima. Ona pokušava da zadovolji svoje mazohističke sklonosti radeći popodne u javnoj kući gospođe Anais, gdje dobija nadimak ljepotica dana (igra riječi s ljepoticama noći, francuskim eufemizom za prostitutke). Ovdje se ona prepušta raznim perverzijama – od običnog fetišizma do nekrofilije – a njen izmaštani život sve više dobija na značaju. Za starog nadrealistu Bunjuela javna kuća je mjesto apsolutne slobode jer se tu mašta prepliće sa stvarnošću.
(Nastaviće se)

---