-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Krajem zime i početkom proljeća 1929. Crnjanski je zametnuo veliku kavgu sa Srpskom književnom zadrugom i njenim sekretarom Markom Carom, recenzentom njegove odbijene knjige putopisa iz Toskane. Preko stranica dnevnog lista „Vreme” razvila se šestoka polemika, a Crnjanski prijeti da će i Zadrugu i Cara tužiti. Cvijanoviću iz Berlina, u drugoj polovini marta, piše: „... Molio bih Vas sad naročito da mi nabavite `Pisci i knjige` od Skrelića, sveska 9. U toj svesci treba da bude riječ o g. Caru.

Osim toga doznao sam da je u `Delu` od 1897. godine riječ o g. Caru na jedan interesantan način. Molim Vas da mi nađete u kojoj svesci, i ako je moguće i svesku. Trebaće mi za sud. Kad se budem vratio na jesen, priredićemo jedno veselo veče sa Vama da zaboravimo sve ove `lijepe` stvari. Mnogo pozdrava Vašoj gospođi i Vama...”

Milutin Velimirović, ljekar i pisac, strasni putnik koji se upravo vratio sa puta po Kini, želi da se njegova knjiga putopisa „Kroz Kinu” štampa kod Cvijanovića i u većem tiražu. Prihvatio je predlog doktora Velimirovića, koji se poslije Oktobarske revolucije vratio iz Rusije u otadžbinu preko Dalekog istoka, pa su tako i nastale njegove knjige putopisa „Kroz Kinu” (1930), „Po Japanu i Mongoliji” (1938) i zbirka pjesama i komentara „Japanska poezija” (1958).

Na poklon šalje knjige i Državnom liječilištu u Novom Marofu. I Učiteljska škola iz Petrinje zahvaljuje na poslatim knjigama na poklon. Slična zahvalnica stiže i od Muške učiteljske škole u Zagrebu, pa učiteljskih škola u Herceg Novom, Negotini i Mostaru.

Momčilo Nastasijević, pjesnik i pripovjedač, 18. juna 1931, uoči premijere svoje drame „Nedozvani” u novoosnovanom Akademskom pozorištu, šalje poruku: „Evo Vam pred premijeru `Nedozvanih` šaljem još šesnajest separata, valjda će se koja prodati. Ako ste štogod od ranije prodali, molim Vas da donosiocu ovog pisamca, mome bratu, date koliko bilo novca, na račun toga...” Po bratu, Cvijanović je poslao 70 dinara.

Početkom avgusta 1931. iz Zagreba piše August Cesarec, romansijer, pripovjedač i esejista: „Poštovani gospodine, u narednom broju ovdašnjeg `Književnika` svršavam sa ciklusom svojih eseja o Frojdovoj psihoanalizi i Adlerovoj individualnoj psihologiji.[...] Otiske eseja bih Vam radi uvida poslao odmah, no prije toga treba da ih preradim za štampu u ćirilici; zato pak čekam najprije Vaš cijenjeni odgovor. Istovremeno Vas molim, da mi, ako Vi ne možete da preuzmete nakladu, po mogućstvu, naznačite na koga bih se još u Beogradu mogao radi naklade obratiti.”

Cvijanović u to vrijeme rijetko izdaje nove knjige. Cesarcu će se zahvaliti, a ovaj će svoju knjigu objaviti naredne godine u Zagrebu. Dušan Nedjeljković, profesor Filozofskog fakulteta u Skoplju, filozof i etnolog, moli za nove knjige.

Filozof Branislav Petronijević, ugledni profesor Beogradskog univerziteta, 3. avgusta 1932. godine, piše iz Sušaka gdje se nalazi na odmoru: „Sa ceduljicom koju prilažem neka Vaš dečko ode na Univerzitet, u Geografski zavod, i nađe momka Milutina. Ovaj će po toj ceduljici donijeti 20 komada moje knjige. Od tih 20 komada molim Vas da deset pošaljete knjižari Vasić a drugih deset knjižari Ćelap u Zagreb”. [...] Petronijevićevu knjigu „Logika”, Cvijanović je, uz pomoć momka Milutina, odmah ekspedovao za Zagreb.

Konkurencija među beogradskim knjižarama je sve veća. Pored Gece Kona, koji drži monopol u objavljivanju udžbenika i zakona, tu su Rajković i Ćuković, pa „Napredak”. Cvijanović nema kapitala da se sa svima njima „nosi”. Njegovo vrijeme prolazi. Jedva da objavi koju knjigu godišnje. Visoka kirija za lokal, slaba prođa i knjiga i slika, sve to utiče da se štampanjem knjiga bavi sporadično, ali sa ljubavlju još uvijek održava kontakte sa svojim piscima i mušterijama.

Cvijanović objavljuje i poslednju knjigu – „Čovjekova tragedija” Imre Madača (preveo s mađarskog S. Stefanović). Knjige poklanja Prvoj muškoj gimnaziji u Beogradu, Kaznenom zavodu u Nišu, Učiteljskoj školi u Jagodini, Centralnom presbirou, Udruženju Ličana i Banijaca u Beogradu, i mnogim drugim.


(Nastaviće se)

---