Boris je bio svjestan da je nekoliko uticajnih članova Dume bilo neprijateljski raspoloženo prema njemu. Neki, kao što su kneževi Šujski, izgledalo je da su lojalni, ali nijesu bili pouzdani. Tako je Boris bio prinuđen da se oslanja isključivo na svoje rođake – Godunove. Car Ivan IV je 1578. godine proglasio boljarem Dmitrija Ivanoviča Šujskog i 1576. godine Stjepana Vasiljeviča. Poslije krunisanja Borisa, još četiri Godunova su proglašeni visokim plemićima. Ogroman značaj za Borisa bila je podrška patrijarha Jova. Da bi učvrstio svoju dinastiju, Boris je odlučio da svojoj djeci, Kseniji i Fjodoru, nađe bračnog druga iz inostranstva kraljevske krvi. I Ksenija i Fjodor su bili lijepi, veoma inteligentni i po moskovskim standardima toga vremena imali su sjajno obrazovanje.

Kad nije uspio da uda Kseniju za švedskg princa Gustava, Boris je potražio budućeg mladoženju za svoju kćerku u Danskoj. Kralj Kristijan III se odnio blagonaklono prema tome, kao i njegov neoženjeni brat Johan. U avgustu 1602. godine Johan je došao u Moskvu, gdje je bio srdačno primljen. Svi su, uključujući i Kseniju, bili prožeti simpatijama prema njemu, ali 28. oktobra, poslije kratke bolesti, on je umro. Ne može se isključiti mogućnost da ga nijesu otrovali Borisovi neprijatelji. Kasnije je Boris tražio mladoženju za Kseniju i nevjestu za Fjodora u Gruziji, ali razmjena ambasadora sa tom državom zahtijevala je dosta vremena i pregovori nijesu završeni prije Borisove smrti.

Slično caru Ivanu IV, Boris je bio naklonjen Evropljanima (Njemcima). On je cijenio njihova znanja i tehničke vještine, pozivao ih da službuju kod njega na poslovima doktora, inženjera i vojnika. Njemačko naselje (njemačka kolonija) u Moskvi, koje je nastalo još za vrijeme Ivana IV, nastavljalo je da raste.

Evropljani, koji su stalno živjeli u Moskoviji, sve su bolje govorili ruskim jezikom. Neke od njih je moskovska Vlada primala na službu kao prevodioce. Osim toga, u Moskvu su dolazili često mladi ljudi iz zapadnih evropskih država da uče ruski jezik, jer su obavljali svoje poslove sa Rusijom. Poznato je da su 1600. godine osamnaestogodišnji Francuz Žan Parke i petnaestogodišnji Englez Viljem Koler izučavali ruski jezik u Moskvi. Boris je bio prvi moskovski vladar, koji nije samo shvatao da je neophodno izučavati zapadnu nauku (što je bilo karakteristično i za cara Ivana IV), ali je i preduzeo prve korake ka tome. 1600. godine on je smislio da pozove nekoliko njemačkih naučnika da organizuju i otvore univerzitet u Moskvi. Ta ideja se nije svidjela sveštenstvu i zato se od nje odustalo.

Umjesto toga, Boris je odlučio da šalje Ruse na školovanje u zapadnu Evropu. 1602. godine, u smislu eksperimenta, osamnaest mladića, raspoređeni u tri grupe, poslati su u Libek, Francusku i Englesku. Niko od njih nije završio svoje obrazovanje dok je Boris bio živ i niko se poslije toga nije vratio u Moskvu, a onda je počela Smuta.

Boris se oduševljavao graditeljstvom. Za vrijeme Borisa izgrađene su mnoge tvrđave, crkve, državne zgrade i mnoga skladišta po cijeloj Moskoviji.

Pred kraj vladavine cara Fjodora, ekonomska kriza sedamdesetih i osamdesetih godina XVI stoljeća bila je u znatnoj mjeri savladana. Značajno se povećavala površina obradljive zemlje. Skladišta krupnih veleposjednika i manastirska spremišta punili su viškom žita. Međutim, položaj seljaka-zakupaca se pogoršavao zbog privremene zabrane seljacima da mijenjaju mjesto boravka. Koristeći tu situaciju, veleposjednici su povećavali cijene zakupa i tjerali seljake da više rade.

1601. godine, zbog velikih kiša tokom cijelog ljeta, poslije čega su odmah nastupili mrazevi i skoro u cijeloj zemlji je uništena ljetina, što je izazvalo nečuvenu glad preko zime između 1601. i 1602. godine. Glad je trajala tokom cijele 1602. godine.

Da bi omogućio ljudima da se zaposle, Boris je pokrenuo veliko graditeljstvo u Moskvi, između ostalog, počela je gradnja vodovoda od rijeke Moskve do Kremlja. Ta vijest se brzo pročula po cijeloj zemlji, desetine hiljada ljudi je nagrnulo u prestonicu da traži posao i pomoć, što je postojeću situaciju u prestonici učinilo još težom. Veliki broj pridošlica umrli su od gladi.

Boris je pokušao da prekine postojeću lošu situaciju, a i neki časni ljudi su se trudili da pomogu stradalnicima. Tek 1604. godine ljetina je bila dobra i donijela je nadu da će se ekonomska situacija brzo poboljšati.

Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ

(Nastaviće se)

---