Baranin Ljubo Bigović, koji je nepravosnažno osuđen na maksimalnih 30 godina zatvora zbog ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, već nekoliko dana boravi u Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju „Dr Simo Milošević” u Igalu. Bigović je ranije upućen na liječenje u Klinički centar Crne Gore zbog lošeg zdravstvenog stanja. Konzilijum te zdravstvene ustanove, kako je „Danu” potvrđeno iz uprave zatvora, dao je nalaz i mišljenje kojim je tom Baraninu omogućio da ode u Igalo na rehabilitaciju.
Sestra ubijenog inspektora Slavica Šćekić ocijenila je da je skandalozno to što je osuđenom za ubistvo njenog brata dozvoljeno da se liječi u Institutu, a posebno što ljekarske usluge plaća država, odnosno građani, među kojima su i ona i članovi njene porodice.
–Skandalozna odluka, ali je u ovoj državi sve moguće, pa i to da država izdvaja novac za liječenje vrlo opasnih kriminalaca. Da je ta osoba opasna jasno je i po njegovoj izjavi u sudu da je on stvarao ovu državu – kaže Šćekićeva.
Ona ne vjeruje da je Bigović stvarno bolestan i smatra da cijelu situaciju koristi kako bi napustio zatvor i manipulisao sudstvom.
–Sigurna sam da je njegovo liječenje samo farsa. Uvjerena sam da se on folira i da na ovaj način pokušava da vrši pritisak da ga oslobode od optužbii i puste na slobodu Jasno je da Bigović ima učitelja koji ga uči kako da manipuliše sudom, tužiocima i policijom, ali to ne može da čini sa porodicom Šćekić jer je učestvovao u ubistvu našeg sina i brata – ističe Šćekićeva.
On dodaje da je neophodno da nadležni ispitaju da li je Bigović dobio sve potrebne dozvole da napusti zatvor.
–Ovdje nije riječ o običnom građaninu, već o osuđeniku, pa je potrebno da se ispita da li je za odlazak na Institut dobio sve potrebne dozvole i mišljenja. Treba provjeriti ko ga je pustio i sa kakvim odobrenjima da ide u Igalo i da se tamo liječi – naglasila je Šćekićeva.
Pored Bigovića, za ubistvo Slavoljuba Šćekića na po 30 godina zatvora osuđeni su i Saša Boreta, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović. Krajem februara ove godine, krivično vijeće sudije Apelacionog suda Dragiše Rakočevića potvrdilo je presudu kojom su njih četvorica osuđeni na ukupno 120 godina robije zbog ubistva policijskog inspektora. Boreta i Bigović osuđeni su za podstrekavanje na ubistvo, a kao direktni izvršioci označeni su Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić. U obrazloženju odluke, sudija Rakočević je istakao da je vijeće odbilo kao neosnovane žalbe advokata optuženih, a prihvatilo žalbe tužilaštva.
–Boreta, Bigović i Alan Kožar su na organizovan način pokušali da prinude suvlasnika „Splendida” Žarka Radulovića da kupi kuću Nikole Borete, koja se nalazi uz sami hotel. Bigović i Boreta osuđeni su za iznudu u pokušaju putem podstrekavanja, a Kožar, koji je podmetao eksplozivne naprave na gradilište hotela, osuđen je na šest godina i deset mjeseci zbog iznude u pokušaju i izazivanja opšte opasnosti. Boreta i Bigović su ujedno podstrekavali Vujadinovića i Šćekića da ubiju policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića nakon što je on rasvijetlio slučaj bombaških napada na „Splendid” – naveo je u obrazloženju sudija Rakočević.
U presudi se navodi da su Boreta i Bigović organizovali ubistvo policijskog inspektora, dok je Milan Čila Šćekić ispalio smrtonosni rafal, a Vujadinović ga je čekao u kolima nedaleko od kuće policijskog inspektora. Šćekić je ubijen ispred porodične kuće u Podgorici u avgustu 2005. godine.
M.V.P.
Pomagači iz ANB-a
Slavica Šćekić tvrdi da Bigović cijelu farsu sprovodi u djelo zahvaljujući pomagačima iz ANB-a.
–Jasno je da ima nekoga ko ga uči šta da radi i ko mu pomaže da stalno izlazi iz zatvora. Iako nemam dokaze, osnovano sumnjam da mu u ovom foliranju pomažu bivši službenici ANB-a, sa kojima je sarađivao i tokom organizovanja likvidacije mog brata – ističe Šćekićeva.
Sudili im tri puta
Za ubistvo Šćekića sudilo se tri puta u Višem sudu, a istim povodom održano je isto toliko sjednica vijeća u Apelacionom sudu. Nakon što je Vrhovni sud ukinuo njihovu presudu, sedmi put je suđeno pred Apelacionim sudom.
Vrhovni sud je krajem maja prošle godine ukinuo osuđujuće presude za ubistvo inspektora, uz obrazloženje da se na glavnom pretresu nijesu smjele koristiti izjave koje su Žarko Radulović i bivši zaštićeni svjedok Zoran Vlaović Bohum dali tužiocu Stojanki Radović. U toj odluci se navodi da se u postupku donošenja prvostepene i drugostepene presude nije sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala, zbog čega se kao dokazi nijesu mogli koristiti obavještenja koja su Radulović i Vlaović dali specijalnom tužiocu u vrijeme vođenja pretkrivičnog i krivičnog postupka. Na tim izjavama su praktično počivale osuđujuće presude Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću, koji su i tom presudom osuđeni na po 30 godina robije za taj zločin.