U nastavku suđenja optuženima za pripremanje državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, svjedok saradnik Saša Sinđelić više puta se obratio optuženima i njihovim advokatima neumjesnim komentarima i opaskama. On je kazao da se ponosi kaznom koju je odslužio, za razliku od optuženih, koji se trenutno smiju, ali neće biti ponosni na kaznu koja ih očekuje. Zbog takvog ponašanja, sudija Suzana Mugoša kaznila ga je sa 500 eura.
Na jučerašnjem suđenju ponovo je došlo do tenzija između optuženog poslanika DF- a Milana Kneževića i svjedoka saradnika.
– Nemoj, molim te, ti Rusiju od mene da braniš – rekao je Sinđelić Kneževiću, koji mu je odgovorio da će ga „nalupati vaspitno” ako mu se još jednom obrati.
Sinđelić je, između ostalog, izjavio da je među novcem koji je ostavio srpskoj BIA na čuvanje bilo i oko 25 hiljada njegovih eura, a advokat Milan Radosavljević je ukazao da taj novac nikada nije stigao u Crnu Goru.
Sinđelić je ponovio da ga je Eduard Edi Šišmakov uoči poslednjeg susreta na Kalemegdanu pozvao malo prije nego što je stigao na dogovoreno mjesto.
– Edi me je tih dana često zvao, uglavnom preko aplikacije, a ukoliko nije bilo interneta, onda me je zvao na neki od običnih telefona, ali onda nijesmo ništa posebno pričali – naveo je Sinđelić.
Kazao je da je dobio poruku od Edija koja je bila znak za susret u Moskvi, a on je pomislio da je to možda znak da je napadnut. Poruka je glasila: Zdravo, ovo je samarkand, odgovori mi. Nije mogao da se sjeti tačno kada je vidio tu poruku.
Advokat Radosavljević je pitao Sinđelića kako objašnjava to da je telefon bio isključen a da je u listinzima navedena poruka. Krunski svjedok tužilaštva je kazao da je Edi imao sve njegove brojeve i da je moguće da je poslao tu poruku na više brojeva.
Upitan ko je „samarkand”, jer u porukama od 30. septembra Edi navodi dva puta isti naziv, Sinđelić je kazao da je to bila asocijacija na Edija i da niko drugi ne može da pošalje poruku takve vrste, jer su sretali u restoranu „Samarkand” u Moskvi.
Druga poruka glasi: „Samarkand, kad ćeš mi dati? On mi je potreban.” Poruka koja je stigla četiri sata kasnije glasi: „Ja odlazim. Kako je samarkand.” Sinđelić je naveo da je druga poruka poslata zato što vjerovatno nije odgovorio na prvu poruku i objasnio da „odlazim” znači da više neće biti na internetu.
– Da sam bio na internetu, odgovorio bih mu za 10 sekundi i ne bi me čekao četiri sata. Moglo se desiti da Edi pošalje poruku pa da ne odgovorim ako su telefoni rasklopljeni, da sam na pijaci ili dok spavam. Nisam imao nikakav razlog da se ne javim –– naveo je Sinđelić.
On tvrdi da je prve informacije o hapšenjima u Crnoj Gori dobio kada je bila noć, ali ne može da se sjeti datuma. Advokat Radosavljević ga je pitao da li se može isključiti 16. naveče jer je već ranije tog dana od Edija dobio informaciju da su se desila hapšenja, a Sinđelić je rekao da nije vodio evidenciju. Advokat je podsjetio da su prve informacije o hapšenju u medijima objavljene 16. ujutru.
Sinđelić je potvrdno odgovorio na pitanje da li se čuo sa Edijem nakon što je izgubio kontakt sa Mirkom Velimirovićem, navodeći da su se čuli sve vrijeme. Advokat je kazao da se iz listinga vidi da su Sinđelić i Edi posljednji put pričali 15. oktobra u 9 časova, da su evidentirani dolazni pozivi u 20.27 i 20.30, ali bez komunikacije, te da je potom tek 16. oktobra u 10.32 ostvarena komunikacija sa Edijem.
Sinđelić je kazao da se ta komunikacija odnosi na jedan telefon i da je bilo više načina komunikacije, više vibera i telefona i da su održavali komunikaciju. On je naveo da mu je Edi objasnio da u svim specijalnim telefonima imaju dvije SIM kartice. Advokat Radosavljević je pitao koja je svrha specijalnih telefona sa posebnim serverom kada su čak i 15. oktobra koristili druge telefone, a Sinđelić je odgovorio da je preko običnog telefona mogao da kaže Ediju da se vide i da popiju pivo, „a pozivi i poruke van aplikacije nisu bile takvi da bi imali ikakvo značenje”.
Svjedok saradnik je kazao da ga je Edi obavijestio da će biti povećan broj Albanaca u Podgorici i da je on Nemanji Ristiću prenio informaciju o autobusima koji stižu iz Albanije.
–Edi je mene zvao najvjerovatnije zato jer je imao potrebu da mi prenese te informacije, da upoznam s tim ljude sa rangom ispod – naveo je Sinđelić.
Advokat Radosavljević je ukazao da u listingu piše da je Sinđelić pozvao Edija u 11.50, a Ristić njega u 11.51.
Sinđelić je kazao da se ne sjeća koje je brojeve telefona dao Ediju kada su se upoznali i da se jedino sjeća da je Edijev broj upisao kao „taksi za hotel”, ali se broja ne sjeća.
– Mislim da je on sam rekao da ga upišem tako, da ne bi to neko našao – rekao je svjedok saradnik.
Upitan zašto je tražio Ediju novac za troškove preko Vestern juniona kada je imao toliko svog novca, Sinđelić je kazao da je to bio izgovor jer mu se nije išlo u Moskvu i da je bio malo ljut na Edija jer mu nije odgovarao na poruke. Nakon što je potvrdno odgovrio na pitanje da li je i ranije primao novac preko Vestern juniona, Radosavljević ga je pitao da li zna da je morao da zna ime i prezime pošiljaoca, iznos i zemlju odakle se šalje. Sinđelić je kazao da od njega to nije traženo i da je bilo dovoljno da da svoja dokumenta i broj pošiljke koju je dobio preko vajbera.
Suđenje će biti nastavljeno 6.decembra.VJ.DAMJANOVIĆ
Dobio potpuno nove novčanice
Sinđelić je kazao da su novčanice koje mu je Edi davao bile potpuno nove i slijepljene i da je zbog toga gurao među njih svoje korišćene novčanice, a onda novim novčanicama nadoknađivao ono što je on dao od svoje ušteđevine.
– Novac koji se nalazi kod mene i Demokratskog fronta je isti. Samo sam ja predao moj novac, a neko nije – naveo je Sinđelić.
Ispitivan u luksuznom stanu
Sinđelić je kazao da je stan u Rusiji u kom je ispitivan na poligrafu bio luksuzan i da mu je djelovao kao stan za iznajmljivanje. On je rekao da mu je bilo čudno što su vrata od stana bila od metala, a stan je bio tako luksuzan.
Kazao je da bi kada bude imao pristup internetu razgledao Moskvu da vidi da li može da prepozna zgradu u kojoj je tada bio.
)){kind=small}
