Država je zaboravila na žrtvu policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, koji je ubijen prije 13 godina, smatra njegova sestra Slavica Šćekić. Niko od nadležnih, kako tvrdi, nikada nije ni pokušao da zločin rasvijetli do kraja i kazni sve koji su učestvovali u njemu. Umjesto toga, kako ističe, čine sve kako bi pomogli ubicama, zbog čega nastoje da donesu zakon o amnestiji.
– Od ubistva mog brata Slavoljuba navršilo se trinaest godina. Rana na srcu je svježa, kao da se ubistvo dogodilo juče, danas ili ovog trena. Bratske rane bole i boljeće zauvijek. Ne može se zaboraviti krv prolivena na asfaltu ispred porodične kuće. Svakodnevno prolazim pored mjesta gdje je Slavko smrtno pogođen pao, svakodnevno proživljavam prizor iz one kobne noći kada sam ga vidjela da leži u lokvi krvi, gdje su ga zauvijek zaustavili smrtonosni rafali iz zločinačke ruke. Boli Slavkova smrt. Boli nepravda države prema njegovom liku i djelu. Država je zaboravila na Slavkovu žrtvu. On je štitio njen ustavni poredak. Štitio ju je od mafije i kriminalaca, a ta ista država ne dozvoljava da Policijska akademija u Danilovgradu nosi njegovo ime. A trebala bi da ga nosi po svim osnovama, kako po zakonu, tako i po pravdi, a naročito kada se ima u vidu činjenica da se ispred nje nalazi Slavkova bista – kazala je Šćekićeva.
Kako je dodala, bolna, a istovremeno i poražavajuća je činjenica da za svih ovih 13 godina od ubistva njenog brata niko od državnih zvaničnika i predstavnika policije nije položio vijenac ispred njegove biste, niti je prisustvovao paljenju svijeća na mjestu gdje je on lišen života.
– Ne mogu i neću da povjerujem u mogućnost da se možda država odrekla pravne i moralne obaveze koju je imala – a i dalje je ima – prema mom bratu, policajcu koji je izgubio život braneći je od mafije i kriminalaca. Mada sve okolnosti do sada ukazuju na jednu takvu mogućnost, naročito kada se ima u vidu činjenica, da su već bila dva pokušaja donošenja zakona o amnestiji kojim bi se znatno smanjila kazna osuđenima za ubistvo mog brata – rekla je Šćekićeva.
Ona je naglasila da bi usvajanje Zakona o amnestiji bilo monstruozno djelo.
– Zabrinjavajuće je to što država ne pokazuje ni trunku interesovanja, niti bar da pokuša da privede licu pravde preostale učesnike u ubistvu mog brata, nalogodavca i logističare iz policije na koje sam ukazivala nadležnim organima svih ovih godina. Umjesto toga, ona nastoji da donošenjem zakona o amnestiji na sve moguće načine smanji kazne ubicama osuđenim na po 30 godina zatvora. Država ne može, niti smije dozvoliti donošenje ovog nakaradnog i nadasve monstruoznog zakona. Jer, to bi bio mač sa dvije oštrice. Nakon toga, samo bi bilo pitanje vremena kada bi se to vratilo kao bumerangom – kazala je Šćekićeva.
Vi­so­ki po­li­cij­ski funk­ci­o­ner Sla­vo­ljub Šće­kić ubi­jen je is­pred po­ro­dič­ne ku­će u Pod­go­ri­ci u av­gu­stu 2005. go­di­ne. Za nje­go­vo ubi­stvo oglašeni su krivim Lju­bo Bi­go­vić, Sa­ša Bo­re­ta, Mi­lan Či­la Šće­kić i Lju­bo Vu­ja­di­no­vić, ko­ji su osu­đe­ni na po 30 go­di­na ro­bi­je zbog ovog zlo­či­na. Pre­ma na­vo­di­ma iz pre­su­de, Lju­bo Vu­ja­di­no­vić i Mi­lan Šće­kić direktni su iz­vr­ši­o­ci ubi­stva Sla­vo­lju­ba Šće­ki­ća u no­ći 30. av­gu­sta 2005. go­di­ne u pod­go­rič­kom na­se­lju To­lo­ši, pod­strek­nu­ti od op­tu­že­nih Sa­še Bo­re­te i Lju­ba Bi­go­vi­ća, ko­ji su im za re­a­li­zo­va­nje ubi­stva po­li­cij­skog in­spek­to­ra obe­ća­li vi­so­ku nov­ča­nu na­gra­du. Mo­tiv pod­stre­ka­ča je bi­la na­mje­ra op­tu­že­nih Sa­še Bo­re­te i Lju­ba Bi­go­vi­ća da se pre­ki­ne po­li­cij­ska is­tra­ga ko­jom je ru­ko­vo­dio Sla­vo­ljub Šće­kić i da osta­nu neo­t­kri­ve­ni ak­te­ri pod­me­ta­nja eks­plo­zi­va na gra­di­li­štu ho­te­la „Splen­did”.
U pre­su­di se na­vo­di da su Bo­re­ta i Bi­go­vić or­ga­ni­zo­va­li i pod­stre­kli na ubi­stvo Sla­vo­lju­ba Šće­ki­ća, dok je Mi­lan Či­la Šće­kić is­pa­lio smr­to­no­sni ra­fal, a Vu­ja­di­no­vić ga je če­kao u ko­li­ma ne­da­le­ko od in­spek­to­ro­ve ku­će.
M.V.P.

Sedam postupaka

Pred­met ubi­stva Slavoljuba Šće­ki­ća bio je tri pu­ta u Vi­šem su­du, a isto to­li­ko je odr­ža­no i sjed­ni­ca vi­je­ća u Ape­la­ci­o­nom sudu. Na­kon što je Vr­hov­ni sud uki­nuo nji­ho­vu pre­su­du, sed­mi put je su­đe­no pred Ape­la­ci­o­nim su­dom.
– Bo­re­ta, Bi­go­vić i Alan Ko­žar su na or­ga­ni­zo­van na­čin po­ku­ša­li da pri­nu­de su­vla­sni­ka „Splen­di­da” Žar­ka Ra­du­lo­vi­ća da ku­pi ku­ću Ni­ko­le Bo­re­te, ko­ja se na­la­zi uz sa­mi ho­tel. Bi­go­vić i Bo­re­ta osu­đe­ni su za iz­nu­du u po­ku­ša­ju pu­tem pod­stre­ka­va­nja, a Ko­žar, ko­ji je pod­me­tao eks­plo­ziv­ne na­pra­ve na gra­di­li­šte ho­te­la, osu­đen je na šest go­di­na i de­set mje­se­ci zbog iz­nu­de u po­ku­ša­ju i iza­zi­va­nja op­šte opa­sno­sti. Bo­re­ta i Bi­go­vić su pod­stre­kli Vu­ja­di­no­vi­ća i Šće­ki­ća da ubi­ju po­li­cij­skog in­spek­to­ra na­kon što je on ra­svi­je­tlio slu­čaj bom­ba­ških na­pa­da na „Splen­did” – na­ve­de­no je u obra­zlo­že­nju pre­su­de.