Od početka godine, odnosno za nešto više od pola godine, u Crnoj Gori je na najmonstruoznije načine ubijeno čak četvoro djece. Skoro sve žrtve bile su bebe. Najmlađa je imala svega četiri mjeseca, a preostale dvije bebe šest, odnosno 15 mjeseci. Poslednja žrtva bila je starija – dječak od 12 godina. Zabrinjavajuća činjenica u ovim svakako alarmantnim podacima jeste da su ubistva beba počinile majke, ili su, prema sumnjama policije, učestvovale u stravičnom zločinu. Neke su na saslušanjima pokušavale da sakriju odgovornost za počinjena nedjela. Na kraju su, ipak, priznale, a detalje su uglavnom opisivale bez znakova kajanja.
Ova godina obilježena je ovim monstruoznim nedjelima, jer su zločini nad djecom rijetkost u Crnoj Gori.
Prva tragedija dogodila se 5. februara. Petnaestomjesečni P.J. tog dana podlegao je povredama od stravičnog batinanja, za koje istražitelji krive njegovog očuha Nermina Šišića iz Bosne i Hercegovine i majku Jelenu Jovović iz Podgorice. Iako se u početku sumnjalo da je Jovovićeva „samo” ćutala o zločinu njenog momka nad mališanom, daljom istragom je utvrđeno da je bila saučesnik.
U optužnom aktu navedeno je da su majka i očuh zlostavljali dječaka od novembra 2017. do 4. februara 2018. godine.
– To su učinili tako što su dijete u više navrata stezali u predjelu vrata i ušnih školjki i udarali ga u predjelu glave i lica, da bi u kući, 4. februara, djetetu zajednički zadali najmanje 15 udaraca pesnicama u predjelu glave, nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede. Zbog tih povreda dijete je preminulo 5. februara 2018. godine oko pet časova – piše u optužnici.
Beba je dovedena sa teškim povredama glave, izbijenim zubićima, bez srčanog ritma, ali su ga doktori reanimirali. Ipak, ubrzo je preminuo. Očuh i majka tvrdili su da je P.J. pao i tako zadobio povrede. Te navode demantovali su već prvi nalazi.
Svega tri mjeseca kasnije Baranka Mirjana Škrijelj, prema sumnjama policije i tužilaštva, ubila je sina starog pola godine. Ona je bebu ugušila tkaninom nalik na mušemu u krevetiću. Otac bebe nije bio kući, a kada je došao uočio je da je dječak modar i bez znakova života. Osumnjičena Škrijelj u početku je negirala krivicu, da bi kasnije ipak priznala. Motiv za stravičan zločin bio je osveta mužu, koji ju je, kako je tvrdila, zapostavljao. Dijete je ubila kako bi mu se osvetila za to što nikada nije bio kod kuće.
Mjesec i po nakon toga, tačnije 29. juna, osamnaestogodišnja Edina Kastrati iz Plava bacila je u Plavsku rijeku svoje četvoromjesečno muško dijete. I ona je priznala zločin, ne objašnjavajući previše razloge za to. Samo je saopštila da je sa nevjenčanim suprugom živjela u lošim odnosima.
– Nijesam više mogla da živim sa njim na ovaj način, stalno maltretirana, zbog čega sam odlučila da ovo uradim. To mi je sinulo odjednom, dok je moj sin spavao. Umotala sam ga u ćebe i otišla do rijeke. Tu sam ga bacila u talase rijeke i kad sam vidjela da nizvodno pluta, okrenula sam se i otišla – kazala je Kastrati.
Četvoromjesečno dijete pronađeno je pet dana kasnije kilometar i po od mjesta gdje ga je bacila majka.
Poslednja tragedija dogodila se u utorak, kada je u Lim bačen dvanaestogodišnji dječak. Zbog sumnje da je počinio užasni zločin odmah je uhapšen Sinan Imeri (19) koji se sumnjiči da je seksualno zlostavljao dječaka, nakon čega ga je ubio.
– Priznajem da sam ubio dječaka. Bio sam ljut na njega. Tražio je nešto od mene što nijesam želio da mu pružim. Otišli smo na jedno skrovito mjesto pored Lima. gdje smo se sastajali nekoliko puta. Tražio je to od mene, i ja sam mu opet dozvolio. Onda je tražio da to uradimo još jednom, što ja nijesam želio i usprotivio sam se tome. Pošto je navaljivao, nekoliko puta sam ga udario otvorenom šakom po licu. Vidio sam jednu bačenu staru košulju u blizini. Obavio sam mu je oko vrata i povukao ga do talasa rijeke i bacio ga u Lim. Vidio sam kako tone, nakon čega sam se udaljio – ispričao je Imeri.M.V.P.

Građani da ne zanemaruju psihološke promjene

Psiholog Radmila Stupar Đurišić kaže da je osnovni problem u slučajevima nasilja i zlostavljanja djece to što ljudi ne vode računa o zdravlju i zanemaruju zdravstvene probleme. Mora se voditi računa o mentalnom zdravlju, genetici i svim promjenama koje mogu biti okidač.
– Kad su ovakvi slučajevi u pitanju nesumnjivo se radi o psihopatološkim strukturama, ljudima koji imaju probleme koji nijesu liječeni – objasnila je Stupar Đurišić.
Tvrdi da je veliki problem što se u Crnoj Gori krije kada neko ima psiholoških problema, te se izbjegavanjem liječenja stvaraju ozbiljni poremećaji.
– Zdrava osoba neće počiniti takve zločine. Veliki problem u Crnoj Gori koji je i dalje prisutan jeste što se psihološke promjene ne liječe, već se kriju. Genetika je jedan od najčešćih uzoraka za ta stanja. Da počini zločin nad najsvetijem u društvu – djetetom – ne može da uradi normalna osoba. Svako objašnjenje motiva je dio psihopatologije. Mentalno zdravlje je veoma važno i treba brinuti o njemu. Građani treba da prijave kada uoče da se neko čudno ponaša, a ne da se vode logikom „ne miješamo se u tuđa posla”, jer je čudno ponašanje prvi znak psihopatoloških promjena. Više nema ni porodice koja je ranije reagovala u ovakvim situacijama i trudila se da pomogne na bilo koji način – pojasnila je Stupar Đurišić.