Crnogorski sudovi su žrtvama ratnih zločina i njihovim porodicama dosudili naknade u iznosu od ukupno skoro šest miliona eura. Odštete su dosuđene u predmetima „Morinj”, „Deportacija” i „Štrpci”, dok žrtve u predmetima „Bukovica” i „Kaluđerski Laz”, prema ocjenama sudova, nijesu imale osnov da traže naknadu. Sudsko poravnanje od skoro četiri miliona postignuto je u predmetu Deportacije dok se u ostalim do naplate došlo kroz sudske postupke u kojima su osim naknada plaćaju i nepotrebni sudsku troškovi. Tako sa dosuđenim iznosima u predmetima gdje nema nagodbe koji su oko 1,4 miliona, sudskim troškovima i najavljenima novim tužbama cifra dostiže skoro tri miliona koja će pasti na teret poreskih obveznika, odnosno građana.
U izvještaju Vrhovnog suda o radu sudova i aktivnosti na ispunjavanju mjerila iz poglavlja 23 i 24 navedeno je da su svi predmeti za naknadu štete žrtvama ratnih zločina pred crnogorskim sudovima pravosnažno riješeni.
– Ukupno je dosuđeno 5.714.656,20 eura naknade. Odbijeno je pet tužbenih zahtjeva, četiri postupka su obustavljena, dok je u 20 predmeta tužba povučena. Povodom predmeta „Morinj” sudovi su donijeli 154 odluke kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i ukupno dosuđeno 1.485.510,20 eura. Jednom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev, četiri postupka su obustavljena, dok je u šest predmeta tužba povučena. Povodom predmeta „Deportacija”, u ukupno 42 predmeta zaključeno je sudsko poravnanje kojim se tužena Država Crna Gora obavezala da tužiocima na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 4.135.000 eura. Povodom predmeta „Štrpci”, tužbeni zahtjev je pravosnažno usvojen u tri predmeta, od kojih je u dva ukupno dosuđeno 61.146 eura, a u trećem 4.200.000 dinara (oko 33.000 eura). Povodom slučaja „Bukovica”, u tri predmeta je odbijen tužbeni zahtjev. Povodom slučaja „Kaluđerski Laz”, u jednom predmetu je odbijen tužbeni zahtjev, dok je u 14 predmeta tužba povučena – navedeno je u izvještaju.
Pravni zastupnik porodica žrtava NATO agresije u predmetu „Murino” i predsjednik crnogorskog Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić kazao je za „Dan” da rezultati crnogorskih pravosudnih organa u slučajevima ratnih zločina pokazuju da je od država nastalih od bivše Jugoslavije Crna Gora skoro jedina oaza na čijem prostoru se još uvijek slobodno kreću ljudi za čija imena se vezuju ili se mogu vezivati odgovornosti za pomenute zločine, za odsustvo volje da se zločini istinski i djelotvorno istraže i da se ova država definitivno, ako ne kakvom zakonskom lustracijom, ono makar preko sudske pravde suoči sa nedavnom nam prošlošću.
– Tačno je da su svi predmeti naknada šteta žrtvama ratnih zločina u Crnoj Gori riješeni, ali to predstalja samo suvu sudsku statistiku i ne odražava djelotvornu sudsku pravdu. U murinskom slučaju stradanja civila, izuzev jedne porodice čiji slučaj je još uvijek pod znakom pitanja, reparacije nijesu uslijedile. Takođe, u slučajevima „Kaluđerski Laz” i „Bukovica” izostale su repapracije, krivični progon i utvrđivanje krivice. Što se tiče slučaja otmice putnika sa stanice Štrpci, crnogorski sudovi su, istina, veoma lijeno dosuđivali naknade po tužbama povodom kojih Crna Gora porodicama žrtava nije isplatila ni jedan cent. Te naknade je veoma korektno, u svakom pojedinačnom slučaju, isplaćivala Republika Srbija. Što se tiče prikazanog iznosa isplaćenih naknada štete, nedostaje podatak o tome na koje slučajeve se dati budžetski izdatak odnosi. Ako je riječ o šteti nastaloj od države Crne Gore zbog deportacije, ili, pak, o šteti zbog pogršenog optuživanja, onda je to sasvim druga priča, koja bi otvorila neka veoma interesantna pitanja u smislu odgovornosti onih čija se imena još uvijek ne pominju – kazao je Murić.
On je dodao da je slučaj morinjskog logora za civile priča za sebe, posebno zbog činjenice da se taj zločin desio na prostoru koji nije bio zahvaćen ratnim dejstvima, što će reći pod nadzorom Crne Gore i njene vlasti iz toga vremena.
– Zbog toga je bilo pošteno da se naknade ili reparacije žrtvama isplate, ali je povratno i u tom slučaju izostala djelotvorna sudska pravda, odnosno neposredna odgovornost je svedena na zadnje izvršioce, a odgovornost najodgovornijih je još uvijek jako zasjenčena. Nijesam u prilici da dam odgovor na pitanje što je samo jedan slučaj negativno riješen, najvjerovatnije je riječ o pravnom nesnalaženju žrtve ili odsustvu pravne volje da se i taj slučaj pravično riješi – rekao je Murić.
Po njegovim riječima, najkontroverzniji slučaj su „Deportacije”, koji se dogodio na prostoru tada neratne Crne Gore.
– Dakle, potpuno mirni građani su odvedeni tamo gdje se pouzdano znalo da će im životi biti dovedeni u pitanje. Nakon toga, ali samo u odnosu na jedan broj, uslijedilo je poravnanje i „glat“ reparacija, što kod činjenice da najodgovorniji nijesu izvedeni pred lice pravde nikako ne može biti zadovoljavajuće. Da li se takvim odnosom istinski išlo za tim da se svim porodicama žrtava učini gest reparacije (a nijesu sve obeštećene), ili ka tome da se na taj način umire vapaji oštećenih, odnosno zataška odgovornost, ne može se dati potpuni odgovor, ali sasvim je sigurno da ni u tom slučaju nije uslijedila klasična sudska pravda –istakao je Murić.
Kako je dodao, zbog ratnog zločina „Štrpci“, crnogorski sudovi su u oko šest slučajeva dosuđivali različite iznose, što je posledica broja članova porodica oštećenih. Napomenuo je da je činjenica da u tom slučaju Crna Gora nije obavezivana na plaćanja reparacija, već je naknade šteta isplaćivala Srbija. M.V.P.

---

Država bez odgovora
Država bez odgovora




Prestao progon počinilaca zločina
Prestao progon počinilaca zločina