Naknade koje država daje građanima koji su bili, prema sudskim presudama, žrtve policijske torture su mizerne. One nikako ne mogu predstavljati satisfakciju prebijenim građanim, čak naprotiv samo uniformisanim batinašima. I dok naknade koje sudovi dodjeljuju pretučenim građanima postaju sve niže, licima koja su, navodno, na sumnjiv način stekla imovinu iznosi odštete su sve veći. Država u slučajevima „Kalić” i „Šarić” na ime naknade materijalne štete zbog imovine koja im je bila oduzeta po jednom sporu plaća iznose na desetine, pa i stotine hiljada eura. Nasuprot njima prebijeni građani dobijaju višestruko manje. Nikola Bajčetić koji je prebijen ispred Skupštine tokom protesta u oktobru 2015. godine dobio je svega 3.500 eura na ime naknade nematerijalne štete zbog prebijanja, povrede ugleda i časti... Branimir Vukčević i Momčilo Baranin, koji su takođe nakon protesta prebijeni u takozvanoj Zlatarskoj ulici, dobili su po 5.000 eura.

Advokat Andrijana Razić, koja zastupa Nikolu Bajčetića u sporovima pred Osnovnim sudom u Podgorici, kazala je da ovakve odluke sudova navode na zaključak da se cijeni ličnost onih koji tuže državu, ali ne po zakonu.

– Poznato je da praksa sudova poslednjih godina ide u pravcu dodjeljivanja sve manjih iznosa tužiocima kada je u pitanju naknada nematerijalne štete, i to suprotno iznosima određenim pravnim stavom Građanskog odjeljenja Višeg suda iz 2004. godine, koji je još uvijek na snazi. Paradoks je da što više „napredujemo” ka evropskim vrijednostima, to nam sve više pojeftinjuju lična prava i slobode, koja svuda u civilizovanom svijetu imperativno imaju maksimalnu zaštitu. Međutim, treba istaći da ta praksa umnogome zavisi i od ličnosti samog tužioca, pri čemu ne mislim na objektivne okolnosti koje se po zakonu uzimaju u obzir prilikom procjene određivanja naknade, nego, nažalost, prema „statusu” koji takav tužilac uživa u državi. Tako, na primjer, imamo sudsku praksu prema kojoj tužilac Nikola Bajčetić kao žrtva mučenja i zlostavljanja od strane policije dobije naknadu od 3.500 eura, dok se u poznatim slučajevima „Kalić” i „Šarić” pominju milionski iznosi naknade štete od strane države. Nije sporno da se u konkretnim slučajevima radi o naknadi dva različita vida štete – nematerijalne i materijalne, ali ipak proporcija između par hiljada eura i par miliona eura, i to u korist naknade materijalne štete je, najblaže rečeno, skandalozna. Još više je zabrinjavajuća poruka koju takva praksa sudova nedvosmisleno šalje – da zakon nije ni približno isti za sve građane – kazala je Razićeva za „Dan”.

Zoran Vujičić iz NVO Građanska alijansa ocijenio je da bi pitanje odštete licima koja su preživjela policijsku torturu trebalo da bude zadnja karika u lancu poteza koje bi ozbiljna država morala da uradi da se takve situacije svedu na minimum.

– Prije svega, šta je država uradila kada govorimo o licima koja su brutalno prebijena u Zlatarskoj ulici ili u slučaju „Martinović”? Da li je bilo djelotvorne istrage, da li je iko od pripadnika policije identifikovan i procesuiran? Da li je tužilaštvo zbog odbijanja da sarađuje pokrenula postupak protiv cijele Specijalne antiterorističke jedinice? Nije. Nažalost, država je građanima poslala lošu poruku da je spremna da plati određeni novčani iznos i tako zaključi predmete torture prije nego da otkrije i procesuira lica koja krše zakon. Sa druge strane imamo optužnice koje tužilaštvo ne može do kraja u sudskom postupku da dokaže i onda dolazimo u situaciju da građani plaćaju odštetu licima koja su pod sumnjivim okolnostima stekla imovinu. Slika Crne Gore kao demokratske i zemlje koja je najdalje odmakla u pregovorima o ulasku u EU dodatno će biti srozana kada i sud u Strazburu da svoj stav na ovu temu – kazao je Vujičić.

I advokat Dalibor Kavarić, koji je zastupao Baranina i Vukčevića, izričit je da iznosi ovih naknada moraju biti veći jer na ovaj način stimulišuće djeluju samo na one koji krše prava i koji su odgovorni za sve vrste djela kojima je pričinjena materijalna šteta.

M.V.P.

---

U borbi za prava žrtve se ponovo viktimiziraju
Savjet za građansku kontrolu rada policije pozvao je MUP da se razmotri uspostavljanje posebnog programa za takozvana pravedna i prijateljska poravnanja iz kojeg bi se osigurala brža i kvalitetnija zaštita ljudskih prava građana, ali i policijskog integriteta.

– Postupci u kojima žrtve pokušavaju ostvariti pravo na materijalnu odštetu i moralnu rehabilitaciju traju godinama. U toj borbi za svoja prava žrtve se ponovo viktimizuju, a samo pravo obesmišljava i često odlukom suda bude i uskraćeno. Imamo utisak kao da je u sistemu samo nama stalo da toga – kazao je Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta.

Naglasio je da je posebno zabrinjavajuće što se često dosuđuju minimalni iznosi obeštećenja koji ne doprinose pravednoj i efikasnoj zaštiti kršenja ljudskih prava, te da su prepoznali problem nekažnjivosti zlostavljanja građana.