Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbilo je da odgovori na pitanja koje su radnje preduzeli u cilju potpunog rasvjetljavanja slučaja prebijanja
Milorada Mija Martinovića u oktorbu 2015. godine i da li im je iz Uprave policije dostavljen svaki dokaz koji su tražili u istrazi. Uz obrazloženje da otkrivanje podataka iz istrage može ugroziti postupak, iz tužilaštva su odbili zahtjev za slobodan pristup informacijama koji je uputila redakcija „Dana“. Nakon skoro četiri godine od brutalnog prebijanja Martinovića, poznata su samo imena dvojice, i dalje samo optuženih službenika Specijalne antiterorističke jedinice, iako je nesumnjivo da je u njegovom zlostavljanju učestvovalo 20 uniformisanih lica.
Martinović smatra da je skrivanje ovih podataka samo još jedan dokaz da svi državni organi rade udruženo na prikrivanju istine i neotkrivanju počinilaca krivičnih djela.
– Svi državni organi – policija, tužilaštvo, sudstvo – udruženo rade da prikriju imena onih koji su me pretukli. U ovoj državi, gdje smo vidjeli ko i kako dobija povlašćene kredite, dokazano je da je korupcija na najvišem nivou. Zato i ne očekujem nikakve pomake u istrazi. Državni oragni daju sve od sebe da prikriju svako zlostavljanje koje se dogodilo pod palicom državnih službenika. Policija je vrh kriminalne organizacije u Crnoj Gori, posebno službe koje nazivaju specijalnim. Oni su zaduženi za presretanje, prebijanje, ubijanje... – kazao je Martinović za „Dan“.
On je prebijen u oktobru 2015. godine, nakon protesta Demokratskog fronta. Dok je prolazio automobilom ispred stare zgrade Vlade, policajci su ga zaustavili. Nakon toga je uslijedilo brutalno prebijanje Martinovića i demoliranje njegovog vozila.
Da je tužilaštvo sprovodilo nedjelotvornu istragu o ovom slučaju, kao i da nijesu preduzeli sve radnje kako bi otkrili počinioce ovog krivičnog djela, potvrdio je i Ustavni sud Crne Gore. Oni su usvojili ustavnu žalbu u ovom predmetu, ocijenivši da je u ovom slučaju državno tužilaštvo sprovelo nedjelotvornu istragu, ispod međunarodnog standarda zabrane mučenja.
– Ustavni sud je i ovom presudom potvrdio da država ne smije da podržava policijsku torturu neozbiljnim istragama. Ustavni sud je utvrdio da državno tužilaštvo nije ispunilo svoju obavezu prema domaćim i međunarodnim pravnim standardima da obezbijedi djelotvornu istragu policijske torture nad Miloradom Martinovićem i da je dužno da tu obavezu ispuni – saopštila je tada izvršna direktorica Akcije za ljudska prava
Tea Gorjanc Prelević, koja je u Martinovićevo ime podnijela ustavnu žalbu.
Međutim, niko nije odgovarao zbog nedjelotvorne istrage i počinjenih propusta, iako je javnost u više navrata pozivala vrhovnog državnog tužioca
Ivicu Stankovića da preduzme korake nakon ovakve ocjene Ustavnog suda.
M.V.P.
Ukinuta presuda sajovacimaViši sud u Podgorici ukinuo je presudu kojom su službenici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ)
Boro Grgurović i
Goran Zejak osuđeni na po 17 mjeseci zatvora zbog prebijanja Milorada Mija Martinovića. Istom odlukom potvrđena je presuda u dijelu kojim su oslobođeni krivice za demoliranje Martinovićevog vozila.
Viši sud je naložio da se Zejaku i Grguroviću ponovo sudi zbog optužbi za prebijanje Martinovića. Prvostepenu presudu izrekla im je sudija Osnovnog suda u Podgorici
Nada Rabrenović.
U drugom predmetu, bivši komandant SAJ-a
Radosav Lješković osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci zbog prikrivanja imena batinaša u policijskim uniformama koji su tukli građane nakon razbijanja demonstracija Demokratskog fronta. On je oglašen krivim za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
Tužilaštvo je zaključilo da je Lješković nakon protesta Demokratskog fronta 24. oktobra 2015. godine sačinio zajednički izvještaj o upotrebi sredstava prinude sa još 54 pripadnika te jedinice i time svjesno prekršio propise i od javnosti sakrio imena pripadnika SAJ-a koji su mučili i zlostavljali građane nakon razbijanja demonstracija.
)){kind=small}
