Predsjednik Sindikata Uprave za izvršenje krivičnih sankcija
Predrag Spasojević upozorio je na sve češće napade na službenike zatvora, ali i zatvorenike i posjetioce. Smatra da je potrebno hitno preduzeti sve mjere da se zaustavi ova spirala nasilja.
– Mora se pod hitno povećati broj zaposlenih, koji će biti primani prema sposobnostima, a ne pomoću moćne sprave – članske karte, da se hitno pokrene kvalitetna obuka za sve zaposlene, da se izvrše sve neophodne izmjene zakona i akata koji određuju rad UIKS-a i konačno da se menadžment UIKS-a proizvede u UIKS-u od sposobnih kadrova, umjesto što ga već decenijama uvozimo iz drugih organa. Sindikat ZIKS-a će održati sastank 3.12.2019. sa svim zainteresovanim zaposlenima, kako bi se odredili prema ovako teškoj bezbjednosnoj situaciji, te ćemo prema zaključcima sastanka djelovati – istakao je Spasojević u pismu koje je dostavio „Danu“.
Spasojević je kazao da bi sve drugačije bilo da ima države.
– Razlika između plemenske zajednice i države? U plemenskoj zajednici plemenski starješina održava red, zna se ko kosi, a ko vodu nosi. U državi učite školu i starješina je školovan čovjek, kosač polaže licence, a nosač vode je nekvalifikovan. U plemenskoj zajednici nosač vode ne može postati preko noći starješina, dok u organizovanoj državi nosač vode može najviše postati kosač, a u ekstremnim slučajevima visoko pozicioniran uz starješinu.
Nažalost, Crna Gora nije organizovana država, možda je organizovano nešto drugo ali država nije. Pošto je u pitanju privid, koji treba održati, nosači vode kupuju i plagiraju diplome i radove, te zaposjedaju ne samo visoke položaje uz starješinu već postaju starješine preko noći, uz pomoć jedne veoma moćne sprave – članske karte. A kada sa tako zaposjednutih pozicija dobiju da upravljaju sistemom koji je veoma osjetljiv, prvi ko strada je čovjek, u ovoj situaciji su to zaposleni u UIKS-u, zatvorenici pa čak i posjetioci – navodi Spasojević.
Podsjetio je na više teških incidenata.
– Pa da krenemo redom, svi u UIKS-u se nalaze na liniji vatre, sa jedne strane zatvora je rafalnom paljbom ubijen čovjek dok je čekao da uđe u posjetu, sa druge strane zatvora je ubijen čovjek dok je bio na redovnoj šetnji koju imaju osuđenici, puca se sa svake strane. Kolega je krenuo na posao, opet rafal, ranjen čovjek u nogu, parking ispred zatvora, eksplozija, nema više automobila, dvorište službenika opet eksplozija, parking ispred zgrade, plamen, opet bomba, pretučena cijela smjena, kolega u invalidskoj penziji, bejzbol palice lome automobil, opet gori automobil, prijetnje, psovanja, pljuvanje, mučki udarac, kuvarica je na podu, napadnut službenik sa metalnom palicom, sam u paviljonu pritisnut uz zid, čeka šta će odlučiti osuđenici, srećom naiđe kolega, pretučen ispred kuće, napadnut na treningu... Mogao bih pisati do ujutro koliko pojedinačnih slučajeva prijetnji i napada ima na službenike UIKS-a – naveo je Spasojević.
M.V.P.
Donijeti akt o procjeni rizikaPo ocjeni Spasojevića, za zaposlene u UIKS-u država je privid.
– Kaže država: „To što si napadnut i lakše povrijeđen nije vrijedno naše zaštite, tuži sam po privatnoj tužbi“. I kao po običaju bavimo se posledicama umjesto uzrocima. Nije važno više ko je kriv za pojedinačan slučaj, postavlja se pitanje šta činiti da sve ovo prestane? Vapaj zaposlenih u UIKS-u niko ne čuje, tražimo već preko pet godina da se donese „akt o procjeni rizika“ i da se donesu hitne mjere na otklanjanju istih. Zakonska obaveza, ali avaj, imamo li državu ili privid?
Napokon smo stigli i do premijera, nadam se da se zainteresovao za naše probleme i da će mu ovo poslednje paljenje automobila potvrditi da je sve što smo mu prenijeli na sastanku upravo istina – naglasio je Spasojević.