Obračun crnogorskih klanova – „škaljaraca“ i „kavčana“ – davno je prešao i na teritorije evropskih zemalja. Time su u rješavanju zločina uključeni i strani istraži organi, a pripadnici klanova koji se odluče na pokušaje ubistava i ubistava nemaju strah ni od strožih zakona propisanih na teritorijama zemalja gdje ispale smrtonosne hice nakon praćenja mete. Iako je oko 50 osoba izgubilo živote u ovim sukobima, motiv i želja za osvetom ne jenjava. Postavlja se pitanje ima li kraja brutalnim likvidacijama i ko gubi, a ko dobija izgubljenim životima, ili je sve ovo začarni krug u kojem će slabiji biti zamijenjeni jačima.

Kako je navedeno u analizi koju je u ime „Internacionalne globalne inicijative” uradio Valter Kemp, postoje najmanje tri mogućnosti koje su aktuelne. Budući da država teoretski treba da ima monopol nad nasiljem koje vrše klanovi, u šta se prije svega ubrajaju ubistva, ona bi trebalo da razbije klanove i okonča rat, što znači da se ključ svega nalazi u rukama države, ali je pitanje kada će i da li će potegnuti potez i zaustaviti rat. To je prvi mogući scenario.

– Ali ni Crna Gora ni Srbija ne čine se voljne ili sposobne da to učine, same ili zajedno. Nadalje, sve dok su stope gonjenja kriminalaca i dalje niske i nema promjene u ekonomskom sistemu koji omogućuje „cvjetanje“ zločina, eliminacija jedne ili dvije grupe izazvaće stvaranje drugih. Da bi vlasti bile uspješne, moralebi učiniti učinkovitijima korištenje finansijske prilike. Takođe bi trebalo da postoji bolja saradnja između crnogorske i srpske agencije za sprovođenje zakona i učinkovitija njihova upotreba oduzimanja imovine – navedeno je u analizi.

Drugi mogući scenario, ali u današnje vrijeme gotovo neprihvatljiv na osnovu broja ubistava izvršenih od strane oba klana, jeste primirje. Kako je navedeno, u sličnim kriminalnim sukobima u drugim djelovima svijeta može se dogoditi da neko, obično vrlo jaka i bitna osoba iz podzemlja ili neutralna treća strana poput uglednog vođe zajednice ili crkvene grupe, kojoj vjeruju svi, posreduje pomirenju. To se obično događa kada obje strane priznaju da je nasilje zahtijeva previsoke troškove. Trenutno se ne čini da postoji takav zastoj u ratu klanova u Crnoj Gori, niti postoji ujedinjujući lik koji bi mogao postići mir. A treća, ona od najrealnijih u ovome trenu ishoda, jeste da jedna kriminalna grupa pobijedi, iako pored brojnih mrtvih muških osoba koje su gubitak cijeloga društva, ne može se nazvati bilo čijom pobjedom. Vjerojatni ishod i kraj svega je da će jedna strana pobijediti, a druga izgubiti.

Ipak ono što je neminovno jeste da „škaljarci“ i „kavčani“ vode dugotrajan sukob koji je surov toliko da su se neka od ubistava izvršila i pred članovima familije žrtava, pa čak i pred djecom. Nažalost, druga je mogućnost da će se sukob nastaviti, ili da drugi igrači mogu ući u bitku, što rezultira novim savezima i osvetama koje su neminovne. Kao rezultat toga, sukob će se produžiti.

– Napad na vođu „kavačkog“ klana Radoja Zvicera u Kijevu, sugeriše da je barem u kratkom roku, ovo vrlo moguće. Ono što je jasno jeste da ovo nije igra pobjednika jer je cjelokupno društvo na gubitku kada je neko ubijen, a i kriminalni klanovi svojim obračunima loše utiču na društvo – zaključeno je analizom.

Ž.B.

---

Sukob jednih, šansa za druge
„Škaljarci“ i „kavčani“ samo su dvije od mnogih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i Srbiji koji su uključeni u trgovinu kokainom i druge nezakonite aktivnosti. Dok su se svađali, mnoštvo drugih, posebno grupe iz Albanije, osvojili su značajan udio u distribuciji kokaina. Čak ako bi klanovi „škaljarci“ i „kavčani“ mogli mirno živjeti, ili čak bi se ponovno ujedinili kao kotorski klan, što se čini malo vjerovatnim, imali bi dosta konkurencije. Pa čak i ako je jedna grupa „pobijedila“ u ovom ratu, svaki pokušaj stvaranja monopolističkog položaja vjerojatno bi stvorio novo nasilje sa drugima. Nije uvijek jasno koja kriminalna organizacija igra za koga, a obje strane mogu biti zainteresovane za manevar tamo gdje organizovani kriminal nije meta policije ili sudstva. Takvi obrasci razmjene, poštovanje i dogovor između policije i mafijaša, uobičajeni su i u drugim djelovima svijeta.