Viši sud u Podgorici obustavio je postupak protiv sudije građanskog odjeljenja tog suda Milice Čukić konstatujući da nema dovoljno dokaza da je izvršila zloupotrebu službenog položaja. Nju je bivši službenik crnogorskog tužilaštva Borislav Nedić, nakon višegodišnje građanske parnice koju je vodio pred Osnovnim sudom u Beranama, odlučio da tuži tvrdeći da je ona 6. novembra 2012. godine, kao sudija Višeg suda u Bijelom Polju, u njegovoj građanskoj parnici postupala u namjeri da Opštini Berane, čiji je predsjednik tada bio Vuka Golubović, pribavi korist u iznosu od 288.810 eura, a njemu nanese štetu u istom iznosu.

Kako je sudija Čukić u međuvremenu dobila unapređenje i prešla u Viši sud u Podgorici, sadašnji predsjednik tog suda Boris Savić, kako saznajemo, zatražio je da u ovom predmetu postupa drugi mjesno nadležan sud, ali su sudije Vrhovnog suda odbile predlog i slučaj ostavile vijeću kojim on predsjedava, a koje je odlučilo da nema dovoljno dokaza za optuženje pomenute sudije.

– Ako nema dovoljno dokaza, to znači da u konkretnom slučaju dokaza ima, stav je Dragoljuba Strugara, bivšeg punomoćnika ostećenog Nedića. Strugar ističe da ako ima i minimum dokaza, logičnim, jezičkim i svakim drugim tumačenjem se zaključuje da djelo postoji, pa makar postojao i jedan jedini dokaz koji bi bio dovoljan da se njen rad preispita. Da bi se to uradilo, trebalo je potvrditi optužnicu.

– Da ništa drugo – tvrdi on – dovoljno je reći da je pravi nonsens da se sudija prvostepenog suda čija je odluka bila predmet žalbe u postupku pred Višim sudom, pred istim saslušava kao svjedok na okolnosti nečega što se dogodilo na ročištu pred njom, kad već postoji zapisnik sa ročišta koji je i sama sačinila, napisano je u žalbi na odbijajuće rješenje Višeg suda

Nedić sa svojom sestrom već godinama vodi parnicu oko određivanja naknade za zemljište koje je izuzeto iz posjeda njihovog oca rješenjem Opštine Berane, a za šta im nikada nije isplaćena naknada. Kako tvrdi, na propuste i neprofesionalno ponašanje postupajućih sudija žalio se svim sudskim instancama u državi, ali nikad nije dobio odgovor.

– Za sve ove godine uvažili su mi samo tužbu za pravično zadovoljenje, po kojoj mi je isplaćeno 1.000 eura zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Dvadeset dana pred tadašnje izbore u Beranama predali smo predlog za izvršenje pravosnažne sudske odluke i za tih dvadeset dana odlučeno je po reviziji koja je odbijena. Iz Opštine Berane tada nam je saopšteno da ukoliko dođe do izvršenja presude bio bi ugrožen status svih zaposlenih u toj opštini. Sve navodi na to da je u tih dvadeset dana neko iz DPS-a nazvao zna se koga u Vrhovnom sudu, a ovaj svratio do predsjednika građanskog odjeljenja koje je odlučivalo po reviziji. Predsjednik odjeljenja odlučio je tako kako je odlučio, svi su obraz stavili tamo gdje ne treba, a Nediću na pravdi Boga uzeli pare koje mu pripadaju – tvrdi Strugar.

VJ.D.

---

Strugar: Vrana vrani oči ne vadi
Strugar je, osim sudije Savića, koji je sa svojim vijećem odlučivao o ovoj optužnici, prozvao sve sudije vijeća Višeg suda u Bijelom Polju koje su odlučivale u donošenju odluka, sve sudije Vrhovnog suda koje su učestvovale u donošenju odluke po reviziji, sve sudije građanskih vijeća Višeg i Vrhovnog suda Crne Gore i konstatovao da „vrana vrani oci ne vadi“. On je javno od sudija zatražio da mu navedu ijedan slučaj iz prakse u parnici u kojoj je sudija prvostepenog suda čija je odluka bila predmet postupka po žalbi, saslušavan pred neposredno Višim sudom na ročištu u svojstvu svjedoka, na okolnosti šta se dešavalo na ročištu po kome je on već sačinio zapisnik. Prema njegovom stavu, kao i stavu klijenta Nedića, to je neviđen apsurd.

Strugar napominje da je iz istih razloga zatražio da on bude saslušan kao što je saslušana sudija, što je u presudi apsolutno izostavljeno, iako je po zakonu sudija bila dužna da prenese kompletan njegov iskaz i da ga cijeni kao i sve ostale dokaze.


Pogrešna interpretacija
Sudija Savić je u svom rješenju naveo da Nedić nije podnosio krivičnu prijavu protiv sudije Zorice Marsenić za lažno svjedočenje, iako mu je on, kako tvrdi, bar pet puta na ročištu ponovio da je to uradio, a kada nije uspio da je preda nadležnom tužiocu u Bijelom Polju, po savjetu OT da će ta prijava biti odbačena a da će kasnije on biti procesuiran zbog lažnog prijavljivanja. Obratio se Sudskom savjetu koji se proglasio nenadležnim, a koji je nakon toga bio dužan da prijavu dostavi za to nadležnom organu.

”Pravi je nonsens da se sudija prvostepenog suda čija je odluka bila predmet žalbe u postupku pred Višm sudom, pred istim saslušava kao svjedok


Vrana vrani oči ne vadi
Strugar je, osim sudije Savića koji je sa svojim vijećem odlučivao o ovoj optužnici, prozvao sve sudije vijeća Višeg suda u Bijelom Polju koje su odlučivale u donošenju odluka, sve sudije Vrhovnog suda koje su učestvovale u donošenju odluke po reviziji, sve sudije građanskih vijeća Višeg i Vrhovnog suda Crne Gore i konstatovao da "vrana vrani oci ne vadi".

Strugar je javno od sudija zatražio da mu navedu ijedan slučaj iz prakse u parnici u kojoj je sudija prvostepenog suda čija je odluka bila predmet postupka po žalbi, saslušavan pred neposredno Višim sudom na ročištu u svojstvu svjedoka, na okolnosti šta se dešavalo na ročištu po kome je on već sačinio zapisnik.Po njegovom stavu kao i stavu klijenta Nedića, to je neviđen apsurd.

Strugar napominje da je iz istih razloga zatrazio da on bude saslušan kao sto je saslušana sudija, što je u presudi apsolutno izostavljeno, iako je po zakonu sudija bila dužna da prenese kompletan njegov iskaz i da ga cijeni kao i sve ostale dokaze.


Pogrešna interpretacija
Sudija Savić je u svom rješenju naveo da Nedić nije podnosio krivičnu prijavu protiv sudije Zorice Marsenić za lažno svjedočenje iako mu je on kako tvrdi,bar pet puta na ročištu ponovio da je to uradio, a kada nije uspio da je preda nadležnom tužiocu u Bijelom Polju po savjetu OT da će ta prijava biti odbačena a da eu kasnije on biti procesuiran zbog lažnog prijavljivanja obratio se Sudskom savjetu koji se proglasio nenadležnim a koji je nakon toga bio dužan da prijavu dostavi za to nadležnom organu.


Intervenisala i Medenica
Nedić se žalio predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici da mu ne daju da preda predlog za izvršenje u OS Berane i ona je prema njegovim tvrdnjama, pozvala predsjednika suda Dragana Dašića i uključila spikerfon da bi on čuo njihov razgovor.
– Kada ga je pitala zašto odbija da primi predlog o izvršenju, Dašić joj je odgovorio: „Znate li Vi, predsjednice, koga je on tužio? Ne može to tako.“ Medenica mu je na to odgovorila da nju ne interesuje ko je tuženi, već samo da se pravilno primijeni zakon. Prekinula je razgovor i rekla da će me pozvati za sat-dva, kad riješi taj problem, što je i učinila. Potom mi je, 30. jula 2012, po obavještenju predsjednice Vrhovnog suda, odobreno da predam predlog za izvršenje kako bi se tog dana stavila klauzula pravosnažnosti i izvršnosti na rješenje Osnovnog suda – ispričao je Nedić.