Optužbe da je učestvovao u bilo kakvim likvidacijama i planiranim ubistvima Kotoranin Igor Vukotić, koji se u policijskim evidencijama vodi kao vođa „škaljarskog klana”, oštro je demantovao u izjavi koju je redakciji „Dana” dostavio preko oca Veselina. Vukotić tvrdi da su optužbe proizvod podmetanja od strane pravosudnih organa i ljudi iz tajne i javne policije koji imaju sumnjive veze.
Za zabrinjavajuće stanje bezbjednosti, posebno u Kotoru, u kojem živi njegova porodica, on je okrivio vlast, tvrdeći da su svojim aminovanjem ovaj mirni grad pretvorili u strašno mjesto u kojem nije bezbjedno izaći na ulicu.
– Ja, Vukotić Igor, koji se duži period ne nalazim u Crnoj Gori, kao ni moj brat Jovan jedino ovako mogu demantovati gnusne laži i neistine koje nam bez ijednog dokaza podmeće crnogorsko pravosuđe, u saradnji sa ljudima iz tajne i javne policije za koje sva Crna Gora zna na čijoj su strani i ko je sa kim u rodbinskim vezama. Ne znam razlog takve mržnje prema našoj porodici, jer sa naše strane ga nema, osim da je ogromni novac u igri, a nalazi se u njihovim rukama – naveo je Vukotić u pismu, reagujući na tekstove objavljene u „Danu”.
On tvrdi i da je vlast imala razlog da od Kotora napravi grad za koji se vezuju stravični događaji i najteži kriminal.
– Za puno prljavih i nečasnih radnji zna gotovo sva Crna Gora, koje visoki funkcioneri javne i tajne policije sprovode prema našoj familiji, a da ne znamo čime smo to zaslužili. Od najljepšeg i najmirnijeg grada u Crnoj Gori, u kojem smo se rodili, vlast je svojim aminovanjem napravila grad u kojem više nikome nije sigurno na ulicu izaći. To, sigurno, nijesu radili bez razloga. Oni su stvorili te novokomponovane milionere, bez dana radnog staža, pa neka se oni sa njima bore – dodao je Vukotić.
Tvrdi i da je živio u inostranstvu, a da se u Crnu Goru vratio prije deset godina nakon atentata na njegovog brata Jovana, koji se dogodio na Ilindan uveče. Vukotić kaže da se vratio kako bi bio uz brata i oca, a odmah je dobio epitet člana „škaljarskog klana”.
– No, ljudi koji sve ovo režiraju treba da znaju da ja i moja porodica nijesmo iz Škaljara, nego sa Čeva i ne zovemo se ni Sinđa, ni Paja, ni Maksić i ostali srbijanski nesrećnici. Mi potičemo iz poznate i čestite crnogorske porodice, čiji članovi su od postanka Crne Gore odlučivali o njenoj sudbini i mačem je branili od raznih osvajača. Niko u našoj užoj i široj porodici nikada nije bio izdajnik i špijun, već su to radili neki koji su jedino i mogli doći do izražaja i da se za njih čuje, pa makar i tako. Današnji predstavnici pojedinih grana vlasti gledaju na našu porodicu kao na državne neprijatelje, koji će svojim nedjelima izazvati haos u Crnoj Gori, a sve preko jednog nesrećnog mladog momka, liječenog narkomana koji, vidim po prezimenu, zalud potiče iz čestite crnogorske kuće. No, ovi šampioni u svom poslu su u stanju da i puno iskusnije i zrelije momke slome i okrenu da govore ono što im kažu – piše Vukotić.
U pismu navodi i da momak koji je navodno odao tajne tri kriminalne grupe od kojih je jednu, prema tvrdnjama tužilaštva formirao Vukotić, ne treba da se plaši njega i njegove porodice.
– No, mali zaštićeni svjedok neka se ne plaši nas, on je bolesnik. Neka se pripazi tih dobrotvora jer će mu oni poslije jednokratne upotrebe doći glave, a to će vjerovatno pripisivati nama. Scenario za ovog nesrećnog mladića su mu napisali, samo da to dobro „nabuba” i ako bude u stanju „izbifla” na suđenju ako se ono dogodi. No, čudi me od njegove porodice, ako je ima, da se nijesu uključili i savjetovali ga da se ne služi tako nečasnim radnjama, jer su u pitanju ljudski životi i njihove porodice. U pitanju je ugled čitavog našeg bratstva koje se nama dosad dičilo i koji ne mogu da vjeruju da država jednog mladog narkomana, umjesto da ga liječi zloupotrebljava ga i njim manipuliše, najvjerovatnije, obećavši mu dobru materijalnu korist – dodaje Vukotić.
Ponovio je da nikada nije sreo nikoga od uhapšenih članova kriminalnih grupa, koje se terete za više počinjenih i izvršenih likvidacija.
– Nikada u životu tog, kao ni bilo kojeg drugog osumnjičenog kojeg su uhapsili nijesam sreo ili sa njima na bilo koji drugi način kontaktirao. Gnusna je laž i neistina da sam bilo kada i pomenuo ime policijskih funkcionera, a kamoli im radio o glavi. O njima sam čitao jedino u sredstvima informisanja kada su preko ugostiteljskog objekta „Grand” imali razmirice. Dobro je što se to s mirom završilo i sad možemo laganije otvoriti preostala poglavlja za Evropsku uniju. Ranka Radulovića niti ja, niti moj brat Jovan nikada u životu nijesmo sreli, a kamoli sa njim kovali planove. Samo sam čitao da se čovjek bavi gradnjom puteva i tu ne vidim ništa loše. U komunikaciji sa svojim ocem Veskom dobio sam informaciju da ga je on poznavao, ali se sa njim nije sreo preko 25 godina, osim što ga je vidio na televiziji. Na brata je izvršen atentat na Ilindan, na mene postavljanjem eksploziva u vozilo u koje je trebalo da uđem, na Nikoljdan, a na jednog dobrog momka koji je vozio automobil sličan onom što vozi moj otac, pucali su na izlasku iz kotorskog tunela. Sreća da je taj momak ostao nepovrijeđen. Ne znam da li ovi datumi njima nešto govore i da li se plaše Božjeg suda kada ovozemaljski ignorišu i za njih ne važi. Misle li oni da će živjeti vječno i da se takve hipoteke ostavljaju našem potomstvu da ih oni rješavaju, a sve zarad njihovih materijalnih koristi i bogatstva na krvi stečenih – piše Vukotić.M.V.P.


Ako budu morali, saopštiće imena policajaca i za koga rade

Vukotić je kazao i da će, ukoliko budu primorani, iznijeti sve informacije koje imaju o tome ko je šta i za koga radio.
– Nikada u svom 43-godišnjem životu nijesam nikome radio o glavi i kovao planove o likvidaciji, a pogotovo nemam kontakte sa bolesnim narkomanima preko kojih ljudi iz vlasti pokušavaju da nas zavade i sa ovo malo nama dragih osoba koje su uz nas. Takođe bih tim policijskim službenicima koje su izmislili da im od nas prijeti opasnost obećao da ni oni ni njihove porodice kao ni do sada ne treba da imaju strah od naše familije, jer smo drugačije odgojeni u odnosu na to kako nas predstavljaju – i kako bi mnogi od njih željeli da budemo. Ne želim bar u ovom broju „Dana” da pričam, niti ja niti bilo ko od moje porodice, sve ono što znamo i koje informacije posjedujemo. Ako dođe do toga da budemo morali, biće prozvan svako po imenu i prema zaslugama.