Hrvatski kantautor, šansonjer i interpretator sevdaha Ibrica Jusić održao je koncert u Nikšiću koji je organizovalo Nikšićko pozorište. Publika grada podno Trebjese imala je privilegiju da čuje nekoliko pjesama sa Jusićevog novog albuma koji će se, kako je rekao, pojaviti uskoro. Biće to, kazao je on, dobre i poznate pjesme u modernoj obradi, a uz pratnju gitare, harmonike, violine i mandoline.
– Završavam album na kojem će biti pjesme koje sam oduvijek željan pjevati. Biće tu „Magdalena”, pjesma „Kuća pored mora” Arsena Dedića, zatim obnovljeni „Stari Pjer”, „Pjesma starih ljubavnika” ali i neke koje nikad nisam snimio. Želim da omladini ostane nešto dobro, da nekada čuju šta se to ranije slušalo, rekao je Jusić.
Odrastao je na dubrovačkim skalinama gdje je i počeo svoju muzičku karijeru šezdesetih godina prošlog vijeka. Ljubav prema pjesmi odvela ga je u Francusku, i u najveće svjetske dvorane. Ipak, vraćao se Dubrovniku i Zagrebu jer ističe da je najljepše kući. U medijima ga nema baš puno što pojašnjava „manjkom” skandala, ali je uvijek tamo gdje zna da ga čekaju oni koji vole da ga čuju. To je bio i razlog te je iz Zagreba po veoma lošem vremenu vozio cijeli dan da bi stigao do Nikšića gdje je nastupio na novoj sceni pozorišta.
– Imate u životu stvari koje vam puno znače. Meni svaki koncert znači, i ovaj u Nikšiću je kao moji koncerti u Karnegi holu, Sidnejskoj operi. Nikada, istina, nijesam bio previše „tražena roba”. Sam sam sebi upravljač, menadžer, šofer, imam i svoje ozvučenje, ispričao je poznati šansonjer.
Prije više godina snimio je dva albuma „Amanet” i „Amanet 2” na kojima su pjesme iz njegove duhovne domovine, Bosne i Hercegovine odakle su mu roditelji. Najljepše bosanske sevdalinke obrađene su u modernom aranžmanu.
– Učim na tuđim greškama i dobrim stvarima, zato sam se radeći taj album vratio onom starom, izvornom s ciljem da malo približim tu muziku, uz moderan zvuk. Cijeli život sam slušao sevdalinke, sevdah u nama živi. Međutim, danas se transformisao, „lome čaše, ruke im krvave”, a sevdah je ljubav, u prevodu znači čemer jer ni jedna najbolja ljubavna pjesma nije nastala iz obijesti, rekao je on ističući da u Bosni, ipak ima mladih ljudi koji njeguju tu vrstu pjesme na pravi način.
B.Brašnjo
Karate i nordijsko hodanje, koncerti i rokenrol
Jusić je u 72. godini života, ali ne smeta mu da sam putuje tamo gdje ga pozovu da nastupi, a za dobru kondiciju zahvaljuje sportu. Kako je pojasnio na prvom mjestu to je karate, kojim je ojačao svoj karakter. Poslednje skoro dvije godine bavi se nordijskim hodanjem koje preporučuje svima jer održava u životu i daje snagu. Sevdah i šansona njegov su život, ali nerijetko „nađe se” i na koncertima rok grupa jer „sve je to rokenrol”.
Laska mu kada ga nazivaju „poslednjim vitezom”, najljubavnijim muzičarem, ali niko ne vidi drugu stranu medalje.
- Samo ja znam šta proživljam. Svi vi ulazite na glavna vrata, a umjetnici ulaze i izlaze na sporedna. Vi mene gledate dva sata, lijepo vam, a da ste juče sa mnom iz Zagreba vozili po lošem vremenu, pitao bih vas koliko je meni lijepo. Međutim, kad uđem u salu, sve te „muke” nestanu, tu me srce vuče i onda nije teško, rekao je Jusić.