U dvorištu pjesnikove kuće nastupila je i crnogorska alternativna humoristička grupa The books of knjige. Popularni Buksovci su više od sat i po komentarima i specifičnim savjetima zabavili učesnike programa ove manifestacije i više stotina Bjelopoljaca. Iako su brojni građani ostali na ulici ispred dvorišta sa ovacijama su pozdravili Cetinjane koji dvadesetak godina humorom, ironijom i parodijom tumače društvena zbivanja u Crnoj Gori i regionu.
Aleksandar Radunović Popaj, Veselin Gajović Gajo, Zoran Marković Zonjo i Goran Vujović su naveli da su u Bijelom Polju nastupali u sklopu kampanje za borbu protiv droge ali da je ovo prvi nastup na ovakvoj manifestaciji.
- Mi smo više puta učestvovali na kulturnim i književnim događajima i rado se odazivamo takvim pozivima - kazao je Vujović i podsjetio da su i u Pljevljima nastupali na Danima humora i satire kada su dobili i nagradu. Radunović je od aktivnosti koje slijede napomenuo da su pri kraju pripreme za početak snimanja prvog igranog filma čiji će oni biti autori, dok je Marković dodao da sa prvim snimanjima počinju već sledeće nedjelje
Tokom nastupa od Gaja smo saznali da nema namjeru da napusti mjesto predsjednika ove skupine istakavši da je njemu tu dobro i da je i svima dobro kad je njemu dobro na liderskoj poziciji.
- Ukoliko Milo Đukanović napusti mjesto predsjednika, a ja se nadam da neće, onda ću se i ja povući - dodao je Gajović.
Buksovci su osim o politici i političkim zbivanjima u vlasti i opoziciji govorili i o stanju u kulturi, trednovima u medijima i fenomenu rijaliti šou programa, sportu, religiji i muzici, ali i o kampanjama u kojima su bili angažovani poput borbe protiv droge ili zaštite životne sredine. Tako je bilo riječi i o poznatim ličnostima današnjice, ali i o Njegošu i njegovoj ideji da se nabavi sto za bilijar na Cetinju. Na pitanje voditelja programa direktora Radija Bijelo Polje Dragića Rabrenovića šta misle da li se može u Crnoj Gori ponovo igrati golf kao što je to nekada bilo za vrijeme kralja Nikole, Buksovci su predložili da Crna Gore bude jedan teren svaki grad po jedna rupa. M.N.
Pjesnik sam i ništa više
~ Poeziji sam se posvetio od ranog djetinjstva, i ostao joj vjeran čitavog života – kaže Hadžić
Književni stvaralac Ibrahim Hadžić, rodom iz Rožaja, koji živi i stvara u Beogradu, na svoj 72. rođendan, iz ruku ministra kulture Pavla Goranovića, primio je nagradu „Risto Ratković”. Ceremonija je održana u Bijelom Polju, na prestižnim, 45. „Ratkovićevim večerima poezije”. Hadžić nije skrivao zadovoljstvo, jer, prvi put je predložen, i kako kaže, „posrećilo” mu se da dobije nagradu koja nosi ime po velikom književniku, koji je, dodaje Hadžić, „intersantan i dobar pjesnik, ali pomalo zapostavljen”.
- U Rista Ratkovića nije uperen kao stavaraoca pravi reflektor, za razliku od manifestacije koja po njemu ime nosi. Risto je svojim kratkim eliptičnim – zgusnutim pjesmama rodio Vaska Popu, koji apsolutno komunicira sa njegovom poezijom. Pjesme koje su povišenog tona, i zaumne su, kako se kaže, slične su slavnom srpskom pjesniku Momčilu Nastasijeviću. Znači, Risto komunicira sa dva odlična pjesnika, koji su poznati, a on skoro prećutan, a ne znam iz kojeg razloga – kaže Hadžić za „Dan”.
Hadžić kaže da je i ranije dobijao nagrade, koje su mu veoma drage, kao što su „Isidora Sekulić”, „Branko Radičević”, „Milan Rakić”, „Ćamil Sijarić”, „Biljana Jovanović”... No, kako je „izračunao” Predrag Čudić, nekada je u Srbiji i Crnoj Gori bilo preko 300 nagrada, što je bila prava devalvacija nagrada i poezije, pa se ne može govoriti ni o velikoj ozbiljnosti, kaže Hadžić.
- Nagrade nijesu „dobijale” knjige i ostvarenja, nego ljudi. Bilo je lobiranja, raznih pritisaka, i sve postajalo više nego smiješno. I dobijali nagrade oni čije je stvaralaštvo bilo smiješno, a njihova djela trajala kao vilin konjic, samo kratko vrijeme. I pored toga što nijesam čovjek takmičarskog duha, nagrade su stizale u moje ruke. A tri, četiri knjige bile u najužem krugu za nagrade, i uvijek ih je dobijao neko drugi. Ovoga puta, za nagradu ,,Risto Ratković”, prvi put, glasanje je bilo tajno. I članovi žirija nijesu znali jedni za druge. Zato je moje zadovoljstvo veće – kaže laureat..
RVP su po Hadžiću prepune dešavanja, pa oni koji vole književnost možda i ne mogu sve ispratiti. „Možda bi, po mom mišljenju, poželjno bilo manje događanja, a da se sve prati veći broj publike. Ima u Bijelom Polju puno onih koje interesuje i vole poeziju”, kaže Hadžić.
O kvalitetu dešavanja tokom manifestacije, laureat ističe da je odličan, da je to prilika da se stvaraoci sretnu na neutralnom terenu. Mnogo je i dobrih pjesnika, i književnih kritičara.
Hadžić, koji se penzionisao nakon što je dvije decenije bio urednik školskog programa u Radio Beogradu, i nakon 12 objavljenih knjiga, kaže da nije baš siguran šta i kako dalje.
- Organizator RVP me pristiskaju, smatrajući da je to njihova obaveza, da mi kao dobitniku nagrade objave knjigu. U teškoj sam dilemi, jer kako je rekao moj veliki prijatelj ruski pjesnik Viktor Susnora - „nisam sreo u svetskoj književnosti pisca koji piše pjesme nakon sedam decenija života”. Pjesme pišu mladi ljudi, ali se ne predajem. Kaže Rus da treba da pređem na neku lakšu prozu, na memoare ili dnevnike. Ipak, kako sad stvari stoje sabraću tu još jednu knjigu iz rukopisa koje imam, koja se zove ,,Maternji jezik”. Ona ima dodirnih tačaka sa onim kako Matija Bećković piše poeziju. Ili ću ukomponovati neki novi izbor. Nije mi lako da se odlučim – kaže pjesnik.
Na kraju, ističe:
- Pjesnik sam, i ništa više. Poeziji sam se posvetio od ranog djetinjstva, i ostao joj vjeran čitavog života – kaže Hadžić..
M.NOVOVIĆ
Poezija, gljive i leptiri
Postoje sličnosti između života Rista Ratkovića i ovogodišnjeg laureta. Risto je rođen 3. a Ibrahim 5. septembra, završili su obojica Gimnaziju u Novom Pazaru, kao i Filoziofski fakultet u Beogradu. Risto je pjevao o svom Limu, a Ibrahim o Ibru.
No, ima i razlika. Hadžić otkriva da uporedo sa poezijom izučava gljive i leptire. Napisao je čak sedam knjiga o gljivama. Ističe, da su gljive djeca šuma, i da je šumama pokriveno preko 60 odsto teritorije njegovih rodnih Rožaja. Uz to, izučava i noćne leptire, kojih, kako kaže samo na teritoriji Rožajske opštine ima 300 vrsta.