Promocija zbirke pjesama „Ja sad putujem”, kojom je Narodna biblioteka „Radosav Ljumović” pokrenula ediciju posvećenu zavičajnim književnicima, okupila je prijatelje, porodicu i publiku, da bi se još jednom podsjetila pjesnika Ivana Cekovića, jednog od najplodnijih i najraznovrsnijih naših pjesnika. Zbirka „Ja sad putujem”, sadrži pjesme koje je Ceković napisao neposredno pred smrt 2009. godine
Podsjećanje na Cekovića počelo je njegovim stihovima iz zbirke „Ja sad putujem”, koje je nadahnuto kazivao glumac Danilo Čelebić, a lirske note kao da su bile šlagvort za književnika Momira Markovića, priređivača knjige. On je istakao da je Ceković jedinstven pjesnik savremene crnogorske poezije, jer je jedan od rijetkih naših poeta koji je za dominantnu temu imao ženu i ljubav. Po tom tematskom kvalitetu Ceković predstavlja jedinstvenu pojavu, izuzev Njegoša, u crnogorskom književnom esnafu, kazao je on.
Uspomenu na Ivana Cekovića, koji je svoj uzbudljiv život završio u Domu za stare na Grbama, obnovio je i njegov prijatelj, književnik Slobodan Vukanović. On je rekao da je „Ja sad putujem” zbirka koja svjedoči o čovjeku koji je volio život i ljude, uživao u životu i zadovoljstvu.
- A njegovo najveće zadovoljstvo bila je poezija. Uživao je u njoj, kao što je uživao dok je pio vino u „Tri šešira”, „Dva jelena”, hotelu „Crna Gora”, restoranu „Radovče”. „Ja sad putujem” je posmrtni ples, knjiga onoga koji se oprašta, to je tugovanka „Kad mlidijah umreti”, to je Aska i njen vrhunski ples, to priča Šeherezada koja broji poslednje dane – kazao je on.
Bio je učesnik i saučesnik stvaranja crnogorske književnosti za djecu, podsjetio je Vukanović, podsjećajući da je Ceković pripadao generaciji koja je ostavila dubok trag na našu dječju književnost.
- U viteškoj, herojskoj Crnoj Gori pisati za djecu, nije bio podvig za divljenje. Zato je ova književnost dugo potcjenjivana, kao i njeni autori. Pisci za odrasle su okrenuti svijetu i velikim temamama. Pisci za djecu žive djetinjstvo, mladost, odrastanje. Zarobljeni su u toj školjci, odakle izviru biseri ljubavi, bezbrižnosti, drugarstva. Nije to drugarstvo odraslih, drugarstvo iz koristi i trgovine. To je drugarstvo humanosti, mašte, solidarnosti - kazao je, između ostalog, Vukanović.
Posjetiocima se obratila i Cekovićeva sestrična Natalija Abramović, koja je podsjetila na životnu strast svog ujaka.
Ivan Ceković je objavio osam knjiga poezije za odrasle „Oko što ne umire ćutke”, „Ratu umjesto psovke”, „Kakav je to način”, „Ravnaj se po boru”, „Hod i ruža”, „Pozna zora”, „Otići dalje” i „Čovjek mu vidik jedini”.
Skoro pet decenija pisao je za djecu. Njegovi stihovi su u čitankama, antologijama i školskim lektirama. Cekovićeve zbirke za najmlađe su „Kad bi mjesec bio balon”, „Zvjezdani vrt”, „Šetači laganije”, „Poznanstva s dječjim piscima”, „Nek izvoli kako ko voli”, „Putovati svijetom makar trotinetom”, „Sunce u tvojim očima”, „Čitao sam da čitate”, „Ko se sa kim grli” i „Najveći šešir ima dan”. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se izdvajaju Nagrada oslobođenja Podgorice i Trinaestojulska nagrada za životno djelo, koju je dobio 1981.
Dodijeljena mu je i Povelja za stvaralaštvo za djecu u Kolašinu, kao i priznanje „Pod starom maslinom” 1998. u Baru.S.Ć.