U znak sjećanja na Mihaila Lalića, velikog književnika koji je dio života proveo u Herceg Novom i koji je postao simbolični zalog „grada pisaca”, profesori književnosti, književnici, teoretičari književnosti i novinari, govorili su na skupu „Prirodna pjesma čovjekova je tužna” u Herceg Novom. Organizator skupa je SPKD „Prosvjeta”.
Na svečanom otvaranju domaćine i goste pozdravila je književnica Olivera Doklestić, predsjednica „Prosvjete”.
– Lalić, jedan od najsnažnijih romansijera sa područja Crne Gore, dugo vremena živio je ovdje na Toploj. Latentno zlo, koje postoji u čovjeku, kao da izranja na površinu u najtežim vremenima i čini važnu karakternu osobinu svih ljudi. Ovom temom i skupom želimo da odgovorimo na pitanje koliko je Lalić danas čitan i koliko su sada njegova djela aktuelna i zanimljiva – kazala je Doklestić.
Književnik Miraš Martinović u svom radu „Lalićeve tajne staze” iznio je svoje impresije iz druženja sa Mihailom Lalićem u poslednjoj deceniji života ovog pisca u Herceg Novom.
– Vrijeme nastavlja da valja, ono valja lik pisca i djelo. Možda to neprisustvo Lalića u jednom periodu nagovještava njegov povratak i zauzimanje mjesta koje on zaslužuje u našoj književnosti – zaključio je Martinović.
Dr Siniša Jelušić govoreći na temu „Metafizika zla u pripovijetkama Mihaila Lalića” kazao je da je Lalićevo djelo kriterijum vrijednosti jednog književnika.
– Lalić zauzima ozbiljno mjesto u Istoriji srpske književnosti Jovana Deretića. On je poput Dobrice Ćosića pisao tradicionalna djela koja se ne mogu tumačiti bez primarnog istorijskog društvenog konteksta. Lalić pripada autorima koji ulaze u suštinu svog dijela – kazao je Jelušić.
Dr Andrijana Nikolić iz Podgorice imala je izlaganje na temu „Poetika zla u romanu „Hajka”.
- Kod Lalića postoji zlo koje stalno dolazi u bijeloj boji. Slično srećemo kod Iva Andrića i Rista Ratkovića i nevjerovatna je ova slikovnost koja otkriva piščeve teme. Svaki lik je Lalićev pogled na život - smatra Nikolić.
Dr Saša Knežević sa Pala, ističe da je tuga osnovno osjećanje koje se čita iz knjige „Prelazni period”, ona se pojavljuje kao pojam, ali i provijava iz autorovog stava o svijetu koji će ostaviti iza sebe.
- Nije to strah, a ni strašak nego tuga za sobom samim, nad svijetom kakav je na kraju ispao, nad budućnošću koju će djeca da žive. Zato i kad se sjeća on nije sjetan, baš kao ni Ćopić u danima crvenog sljeza, nego tužan – kaže Knežević.
O tumačenju zla i nesreće u Lalićevim djelima pjesnikinja Vinka Perišić Šarenac je naglasila da je Lalić, sazrijevajući kroz plamen borbe života sazrijevao i kao pisac razumjevajući zakone prirode.
- Lalićev prozni opis nije ništa drugo do skupljanje zagonetki i traženje odgonetki o tome kakav je čovjek. Rat kao najveća muka i provjera ljudskog roda je tematska domovina Lalićeve proze, ali u toj zajedničkoj nesreći najgora je tamnica – kazala je Perišić Šarenac. Z.Š.


Pokoljenja
neka sude
O ratnicima i njihovoj borbi dobra i zla na Hercegovačkom frontu u 1915. i januaru 1916. na temu „Mihailo Lalić nenadmašni prozni portretista hercegovačkih dobrovoljaca u Prvom svjetskom ratu” izlagao je novinar Zdravko Šakotić.
On se osvrnuo na romane „Dokle gora zazeleni” i „Gledajući dolje na drumove”.
– Lalićevi dobrovoljci koje on spominje po imenu i prezimenu su stvarni ljudi koji izrastaju iz svog naroda iz njegovih običaja i tradicije. Ti ljudi su oličenje slobodne ličnosti, bore se, ginu, ali se ne predaju. Na ovoj nemirnoj granici, Lalić iznosi na vidjelo visoke moralne stavove naroda ovog kraja. Lalić kaže: „Junaci su Hercegovci, ali ni oni ne vole jaram. On u svojim djelima ne slika samo sudbinu ljudi svoje Crne Gore, već i Hercegovine. Ti portreti između dobra i zla su potvrdili kakav je književni pregalac bio Mihailo Lalić. Nije razočarao književne pretke, vjerujem ni marljive čitaoce. Prepustimo vremenu i pokoljenjima neka presude – kazao je Šakotić