Književni susreti „Pjesnička riječ na izvoru Pive”, koji su minulog vikenda održani u Plužinama, ove godine otvorili su vrata stvaraocima iz Slovačke. Saradnja sa Klubom nezavisnih pisaca Slovačke uspostavljena je zahvaljujući Udruženju knjižara i izdavača Crne Gore, čiji je izvršni direktor od nedavno Branislav Banjo Bjelica. Posjeticima književne manifestacije u Plužinama predstavili su se Milan Rihter, predsjednik slovačkog Kluba, Elena Hidvegiova Jung, Jan Zambor i Miroslav Demak. Rihter je nekada bio ambasador Slovačke u Norveškoj, pjesnik je i dramski pisac kao i prevodilac. Na listi knjiga koje je preveo na slovački, a ima ih oko 80, najznačajniji je Geteov „Faust”, te Rilkeove „Divinske elegije”.
– Bio sam u bivšoj Jugoslaviji, u Srbiji već tri puta jer mi je u Novom Sadu izašla knjiga dramskih tekstova o Kafki. Kroz Crnu Goru sam kao student prošao samo jednom, ali sada sam imao priliku da se uvjerim koliko vaši predjeli i ljudi sliče našim u srednjoj Slovačkoj. Susreti u Plužinama su divna manifestacija koja okuplja stvaraoce različitog senzibiliteta i izraza, most je koji ih povezuje, i sada smo i mi iz Slovačke prešli preko njega, s nadom da ćemo se i dalje družiti, rekao je Rihter.
U pjesmama reflektuje tragičnu sudbinu svoje porodice u vrijeme holokausta, a u najnovijim stihovima više prostora daje problemima vremena i sna, protkani su ironijom, kao i apsurdnošću savremenog svijeta. Elena Hidvegiova Jung uz to što je pjesnikinja i sinolog je, prevodilac sa kineskog i sudski tumač. Vizije sna i ljubav prema drevnoj kineskoj tradiciji, „dovele” su joj i supruga kojeg je srela na jednom autobuskom stajalištu ispred biblioteke u Kini gdje je studirala. Ista interesovanja, ali posebno to što su oboje romantičari, kazala je ona, spojili su ih, a zajedno su došli u Pivu koja će im izgleda biti inspiracija za neke nove stihove ili prozne tekstove.
– Posao sudskog tumača, gdje imate kontakta sa policijom i nekad izuzetno teškim slučajevima, veoma je naporan, pa od njega bježim u poeziju i svijet vizija, legendi, kazala je Hidvegiova Jang, koja je objavila tri zbirke i roman sa tematikom iz kineske sredine.
Ljubitelji poezije u Plužinama imali su priliku da čuju njenu novu i neobjavljenu pjesmu „Knjiga ljubavnika”, kao i stihove iz zbirke „Materija prima”.
Profesor slovačkog Univerziteta Jan Zambor dva dana provedena u Pivi iskoristio je da napravi nove bilješke, ali nije želio da otkrije šta to piše, ističući da će se to ubrzo čitati, možda baš u Plužinama, na narednim književnim susretima. Zambor se bavi naukom o književnosti, prevodilac je sa ruskog i španskog, a njegova poezija je, kako je rekao, kao i njegova duša - lirska.
- Fascinirao me je pejzaž u Plužinama, otvorio se novi prostor u mojoj duši. Došao sam na pravo mjesto da odmorim dušu nakon što sam imao naporan rad na novoj knjizi, koja je nedavno izašla, a u kojoj sam analizirao prvog modernog slovačkog pjesnika Ivana Kraska, rekao je Zambor.
Do sada je objavio sedam zbirki, dva izbora iz poezije, na slovački jezik preveo je poeziju Jesenjina, Cvetajevu, Ahmatovu, Pasternaka, kao i brojne španske stvaraoce. Smatra da živimo u traumatično vrijeme, pa u svojim stihovima reflektuje postmoderni svijet, a blizak je i sa duhovnom, religioznom književnošću. B.B.


Nezavisni od politike

Klub nezavisnih pisaca Slovačke formiran je u vremenu kada je politika i u toj zemlji uvukla svoje pipke i među stvaraoce, pojasnio je Miroslav Demak član upravnog odbora. Grupa pisaca, istakao je on, odlučila je da se ne prikloni ni jednoj politici, pa su tako osnovali Klub nezavisnih koji ima oko 120 članova, od kojih je njih pedesetak aktivno.
– Jedina smo organizacija u Slovačkoj koja funkcioniše kao klub čiji su članovi, usudiću se da kažem, ponajbolji stvaraoci naše države. Sastajemo se, analiziramo pojedine knjige i kritički i otvoreno razgovaramo. Najveći slovački pjesnik druge polovine 20. vijeka Milan Rufuz, koji je deset godina bio kandidat za Nobelovu nagradu, ali je nije dobio, bio je naš član. Mnogo knjiga naših članova prevedeno je na brojne jezike, rekao je Demak.
On je inače Slovak koji je rođen u Staroj Pazovi gdje je živio do svoje 45. godine. U to vrijeme je pisao poeziju, a kada se 1993. godine doselio u Bratislavu posvetio se prevođenju. Na slovački je preveo pjesme više od 80 pjesnika iz bivše Jugoslavije, kao i desetine slovačkih na srpski jezik. Sve pjesme slovačkih pjesnika koji su učestvovali na pivskim književnim susretima Demak je preveo kako bi stvaralaštvo Slovačke što bolje bilo predstavljeno ljubiteljima poezije u Plužinama i posjetiocima manifestacije. Demak sada piše prozu i stihove, ali samo za djecu. Za knjigu „Jedna smrt” u Beogradu je dobio nagradu Akademije Ivo Andrić