Majstorstvo pripovjedanja, raskoš i bogastvo jezika, te vješti narativni komentari, besjede, upotpunjeni dragocjenom humorističkom distancom bile su glavne umjetničke osobenosti dosadašnjeg izdanja viđenog na ovogodišnjem trećem „Trgu od ćirilice”. Taj raznoliki program dopunjen je preksinoć promocijom izdavačke djelatnosti „Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća” iz Podgorice. Književna zadruga štampala je više od 200 naslova srpskih književnika na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Prestavljajući izdavačku djelatnost i misionarski put ove zadruge koja postoji u Crnoj Gori deset godina njen predsjednik književnik Budimir Dubak je kazao da je knjiga temelj svake kulture, te da je ona bila i ostala branič crkve i plemena srpskog naroda.
- Od „Miloslavljevog jevanđelja” i „Oktoiha” do ove „Književne zadruge” knjiga je hram srpskog jezika i ćirilice. Što su vremena bivala teža i naš opstanak neizvjesniji, to smo se više okretali knjizi, kao zavjetnom kovčegu i riznici našeg kolektivnog pamćenja. Nije osnivač Obodske štamparije, Đurađ Crnojević, mogao ni da sluti da će se njegovi potomci odreći pisma Oktoiha, po kojem smo, već više od pola milenijuma prepoznatljivi među civilizovanim narodima. Nisu se odrekli samo ćirilice, već i srpskog jezika, na kome je napisano sve veliko i trajno, od „Miroslavljevog jevanđelja”, preko „Gorskog vijenca” i „Luče mikrokozme”, do savremene srpske književnosti. Zahvaljujući takvoj ideologiji i praksi zvanične Crne Gore, koje su u znaku samoporicanja i „istrage predaka”, savremena srpska književnost u Crnoj Gori ima poziciju katakombne književnosti. O tome rječito svjedoči i pozicija najstarije književne organizacije u Crnoj Gori, Udruženja književnika Crne Gore, koje ove godine obilježava 70 godina postojanja, bez svojih prostorija, bez ikakvih materijalnih sredstava, u medijskoj izolaciji i sa statusom nepoželjnog gosta u crnogorskoj kulturi. Savremena književnost u Crnoj Gori nema relevantnih i značajnih pisaca, do onih koji pišu na srpskom jeziku. Nasuprot nama, aktuelna vlast favorizuje provincijalnu i autističku književnost, što nastaje na otetom srpskom jeziku, koji je preimenovan u tzv. crnogorski. U takvoj situaciji je prije deset godina pokrenuta ova izdavačka kuća koja je dosad štampala preko 200 naslova na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu - rekao je Dubak.
On se zahvalnost počivšim Miodragu Ćupiću i Momiru Vojvodiću, koji su, kako je rekao, kao urednici „Književne zadruge”, znalački vodili njenu izdavačku djelatnost, koja ima karakter nacionalne misije u znaku srpskog integralizma. „Oni su i za života bili savremeni klasici srpske književnosti u Crnoj Gori”, napomenuo je on. Dubak je nabrojio i brojna priznanja i pozvao pisce i pjesnike da predstave sebe i djelo koje je objavila „Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća”.
Humornost i ironija, paradoksi i antiteze, jezički i melodijski ushiti pjesničkog poja obilježavaju stihove koje su objavila podgorička „Književna zadruga”, koju su kazivali pjesnici Ranko Jovović i Gojko Đogo. Bio je to ispovjedni glas pjesnika, svodeći račune sa sudbinom i životom iskaz iz kojeg je ponovo zavičajno iz istočnog izvora u magičnom prostoru zabrujala odlična poezija.
Gost Trga od ćirilice bio i pisac Dragan Lakićević, urednik beogradske „Srpske književne zadruge”. On je predstavio ovu instituciju, čija izdanja uređuje i priređuje sa uspjehom već godinama.
Srska književna zadruga počela je sa radom prije 125 godina i za to vrijeme e uradila mnoge naučne i istraživačke projekte, vrijedne i korisne za istoriju našeg naroda, kazao je Lakićević.
- Posebno smo ponosni na naših 724 Plavih knjiga a i novu koja je u pripremi. To su pjesme Duška Radovića. Imamo dvije sestrinske ustanove, Maticu srpsku iz Novog Sada i „Književnu zadrugu Srpskog narodnog vijeća” u Podgorici. „Srpska Književna zadruga” stoji na zadatku odbrane vrijednosti srpskog pisma, ćirilice, srpskog jezika i kulture - kazao je Lakićević i prestavio izdanja Aleksandra Leka Ivanovića i „Srpski identitet”, kao i neke svoje radove, na koje je, kako je rekao, posebno ponosan.Z.Š.
Da se ne zaboravi
O jubileju koji niko u Crnoj Gori nije želio da obilježi - sto godina od pobune bjelopavlićkih učitelja protiv izbacivanja ćirilice i srpskog jezika iz škola za vrijeme austrougarske okupacije 1916, godine, govorio je Veselin Matović predsjednik Aktiva profesora srpskog jezika i književnosti.
- Pošto je ovo Trg od ćirilice gdje se govori srpskim jezikom i piše ćirilicom, oni koji su prije jednog vijeka branili ćirilicu od progonstva iz Crne Gore su zaslužili da vijek kasnije