Kotorska Gradska galerija domaćin je postavci pod nazivom ,,Vjerujmo”, čiji je autor akademski slikar Nikola Brkanović iz Sombora. Specijalno za ovu priliku u Starom gradu slikao je ovaj duhovni ciklus, iz koga predstavlja 32 ulja na platnu i lesonitu. Slikao je, kaže dvije zime, da bi to bilo temeljito i smatrajući da 15 vjekova duga istorija Kotora to i zaslužuje. Opus čine vjerski motivi, a naslovi već nagovještavaju molitvu koja je utkana u boje misli i raskošne poteze slikara: „Molitva za Daljsku Vodicu”, „Molitva na Sinaju”, „Sveta Trojica”, „Odlazak starog monaha”, „Razgovor anđela”, „Monahinje čuvaju svetinje”, „Svetogorski orlovi”, „Molitva za onog koji gleda”, „Molitva za tišinu”, „Pričest”, „Kod babe Mare na grobu”...
-Ciklus „Vjerujmo” posvetio sam manastiru Daljska Vodica u Slavoniji gdje sam nekad živio, koji je nastao u seobama Arsenija Čarnojevića. U tom manastiru ja sam „progledao” kao mlad čovjek, našao sebe. U ono vrijeme bio je zapušten, sada je to već ozbiljan manastir sa bratstvom, Eparhija Osječko-poljsko-baranjska, episkop Lukijan je to osnovao. Ima tu i Kosova, Jasenovca, Svete Gore, Hilandara, nekih zagonetki života...,objašnjava slikar za „Dan”. Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Tatjana Kriještorac, koja je Brkanoviću otvarala izložbu i prije 15 godina u Muzeju grada Perasta, kada se predstavio pejzažima, istakla je da ciklus „Vjerujmo” čine pojedinačne, udvojene ili grupne figuralne predstave.
-To je cijela jedna galerija obezličenih portreta, bestjelesnih figura, koje je Nikola slikao u hodu, u prolazu, pri molitvi, na crkvenoj službi, koje nas nijemo okružuju i veoma rječito svjedoče. Slojevitist i ekspresivnost svojih junaka Nikola Brkanović je postigao na više načina. Možda najprije svjesnim i namjernim deformacijama i disproporcijama, kojima je okrenuo pažnju posmatrača na bogatstvo, kompleksnost, pa i tjeskobnost onog unutrašnjeg, teže dokučivog. Ekspresivnost je naglašena i svjetlo-tamnim kontrastima, bojenim kontrastima i akcentima, koji produbljuju dramatičnost. Figuralne partije naglašene bogatom razigranom gamom, kao i snažnim i izražajnim potezima četkice, sučeljavaju se sa onima okupiranim blistavom, gotovo metafizičkom svjetlošću, nalik susretu zemaljskog i nebeskog, Božijeg i ljudskog. U statičnosti ovih likova osjeća se odlučnost i hrabrost, neka sjetna i vječna zabrinutost, zebnja, mudrost.U njihovim ritmičnim pokretima vidi se odlučnost, tuga, duhovna snaga, ponosna skromnost ovih ljudi, njihova istrajnost i mirenje sa neizbježnim, istakla je Kriještorac.
M.D.P.
Slikarstvo je tajna
Nikola Brkanović rođen je 1950. godine u Osijeku, gdje je počeo da se bavi umjetnošću. O sebi kaže: „Slikarstvo je tajna koja se bavi sa mnom počevši od 1973. godine u gradu Osijeku. I ja se bavim njime, sretan i tužan, u seobama i u litijama. Moj život ovozemaljski i nebeski je energija slike. Ogledamo se; ja u njoj, ona u meni“. Kao slikar opstaje, živi za sliku i od slike.
- Zavisi šta hoćete od života, pobijediće skromnost, poštenje, dobrota. Umjetnost, isto kao i hrišćanstvo povezuje ljude i prostore, pomjera granice, evo došli smo iz Vojvodine, sa dalekog Dunava na more. Obaveza je i dužnost naša da govorimo kroz slike. U Kotoru je prije 15 vjekova slikarima bilo isto kao danas meni i tebi. Što kaže iguman: „Uvijek je to, samo ljudi zaboravljaju”, kaže Brkanović.
)){kind=small}
