Vrhunski cilj pisanja je u otkrivanju smisla i ljepote, objasnila je književnica Dragana Kršenković Brković čije je autorsko veče održano preksinoć na platou ispred Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” u Podgorici.
Kroz razgovor sa prof. dr Sinišom Jelušićem ova spisateljica koja se oprobala u literaturi i za odrasle i djecu kao prozaista i dramski pisac, istakla je da je pisanje „prije svega pričanje i pripovijedanje”, a sam čin za nju je antagonistički proces.
- S jedne strane tekst uvijek treba u sebi da ima nešto od onog tajanstvenog što čitaoca tjera da čita između redova. Opet, bez dvojnosti nema reljefnosti, nema slojevitosti teksta, a opisivanje je nemoguće – objasnila je ona.
Na napomenu Jelušića da je u njenom tekstu uvijek prisutna tajna i mistika, Kršenković Brković je naglasila da „nas tajne određuju”.
- Mi ne znamo odakle smo, i gdje idemo. Pisanje je otkrivanje šta je u osnovi naše egzistencije. Kada je sam proces pisanja u pitanju, tajna služi da čitaocu otkrije najdublja pitanja o našem postojanju. Za mene je pisanje pokušaj da odgovorim na suštinska pitanja – ko smo, odakle smo, gdje idemo – kazala je ona.
Autorka, između ostalog romana „Atelanska igra” i „Izgubljeni pečat”, zbriki pripovjedaka „Vatra u Aleksandriji” i „Gospodarska palata”, konstatovala je da je pisanje i pokušaj ljudi da produže svoj trag u vremenu, jer ljude bez obzira kad i gdje živjeli veže neumitna smrtnost.
Pored vremena i mistike u svojim knjigama podrobno se bavila odnosom čovjeka prema moći, ističući da je željela da objasni ono što je naše vrijeme izbacilo na površinu - odnos umjetnika prema vlasti.
Posebno se Kršenković Brković osvrnula na svoje stvaralaštvo za djecu, složivši se sa Jelušićem da je naša savremena književnost gurnula u drugi plan literaturu namijenjenu mladima. Veče je zaključila glumica Žaklina Oštir koja je čitala odlomke iz romana Kršenković Brković.
S.Ć.
Žena ni za lijek
Kad su u pitanju književnost koju pišu žene i književnice Dragana Kršenković Brković je istakla da „kao da živimo u paralelnoj stvarnosti”. S jedne strane, kako je objasnila, knjige se štampaju a promocije organizuju bez problema, ali kada se sumira „književnica nigdje nema”.
- Govori se isključivo o autorima. Autorke niko ne pominje. Samo se jedan kritičar usudio da kaže kako ima nekih ženskih glasova – rekla je Kršenković Brković ističući da se „izgleda kod nas žena još posmatra kroz biološku i ekonomsku sferu, ali ne kroz duhovnu”.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
