Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se od 2000. godine obilježava u cijelom svijetu 21. februara, tribina „Riječ” UKCG organizovala je tematsko veče pod nazivom „Jezik je temelj naroda”, koje je održano u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi”.
- Formiranje kulta maternjeg jezika vezuje se dominantno za epohu romantizma, čiji duhovni ambijent djeluje podsticajno na uobličenje jezičkog, književnog i kulturnog nasljeđa. Romantičarski stav da je u biću jezika sadržano biće naroda u prvi plan ističe njegovu simboličku, tj. identitetsku funkciju. Istorijski hod u našoj jezičkoj tradiciji potvrđuje ovakav poredak stvari, naročito imajući u vidu mnogostruka filološka pregnuća utemeljivača savremenog srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića, koji jezik tretira kao ključnu identitetsku vododjelnicu – kazao je mr Radoje Femić.
On je dodao da nas postvukovska jezička stvarnost suočava sa neophodnošću razlikovanja tzv. lingvistikih i političkih jezika.
- Ovu terminološku i suštinsku razliku lingvisti uvode upravo zbog činjenice da se nastanak novih jezika ne tiče stvaranja novih jezičkih sistema, već upliva društveno-političkih kretanja u lingvistiku. Zbog toga se, u ogledalu našeg konkretnog iskustva, sociolingvističkim metodom mora sagledavati težnja ka dezintegraciji srpskog jezičkog, književnog i kulturnog prostora. U istom domenu bi trebalo da bude i iznalaženje načina da se aktuelnoj političkoj destrukciji prema srpskom jeziku kao preovlađujućem maternjem jeziku u Crnoj Gori, pruži osmišljen i tolerantan, ali odlučan otpor – kazao je Femić.
O jeziku, kao piščevoj otadžbini, govorio je književnik i književni kritičar Perivoje Popović.
- Znano je svima, ali da ponovimo i ovoga puta – posebno: jezik je otadžbina i zavičaj pisca. Naša otadžbina je srpski jezik, a zavičaj ćirilica. Naš Bog je Sin Božji - Veliki Gospod Isus Hristos, vjera nam je hrišćanska izvorna – pravoslavna. Naša otadžbinska i kućna ikona je Sveti Sava, a naš vječno besmrtni patrijarh je Njegoš. Ali, nažalost kao i svi u svijetu i mi imamo svog satanu – naš satana je politika. Ona bezbožno i besramno određuje jesmo li pisci, postojimo li, imamo li jezika i stila i kako se taj jezik zove – to određuju i odrađuju političke sotone. Svjetlonosna „Luča” Njegoševa nam svjedoči da su pravedni pobijedili pale arhangele. Prizivam i molim Gospoda da nas pogledaju – moguće je, vrlo je moguće da će se uskoro naš jezik službeno imenovati – nato-jezik i onda više nećemo imati otadžbine. Kako li će se na tome jeziku zvati Lovćen, Medun, Podmaine, Cetinje, Ostrog, Morača, Stupovi – slava im i milost – kazao je Popović.
Pjesnikinja Milica Kralj istakla je da je jezik hranitelj naroda, ali i usud.
- Jezik naš i naše pismo, srpski jezik i ćirilično pismo, i u ovom novom milenijumu odražavaju naš usud, našu sudbinu-nestajanjem, rastakanjem, rasparčavanjem, preimenovanjem, zatiranjem, protjerivanjem, potiskivanjem, krivotvorenjem... Jezik je naša osnovna mjerna jedinica kojom označavamo naše trajanje i bivanje kao osobeno duhovno samjeravanje u središtu svjetske jezičke brojnosti – kazala je Kralj.
Ubjeđenje da je potrebna radikalna promjena kako bi se jezik odbranio izražava književnik Veselin Rakčević.
- Jezik i istorija su ispolitizovani. Moramo shvatiti da bez elite ne možemo ništa. Ako i naša politička elita to ne shvati, onda nema napretka – pojasnio je Rakčević.
Književnik Bećir Vuković osvrnuo se na vrijeme kada se, kako reče, „nahrupilo na jezik”.
- Gone Vuka sa Cetinja, a šta bi bilo od Cetinja da nije Vuka i Njegoša?! Na jeziku će se uvijek rađati oni koji će ga govoriti i oni koji će ga razumjeti. U jeziku se rađamo i umiremo – kazao je Vuković.
Pjesnici, članovi UKCG kazivali su svoje stihove, a istovremeno je održana i izložba knjiga članova UKCG objavljenih posljednjih godina.
A.Ć.


Čitali stihove

Poeziju su čitali Andrija Markuš, Milojka Jovović, Ljubisav Bjelić Morački, Ranislav Ačković, Nikola Nenezić Čudesni, Dušica Pajović, Božo Vučić Božan, Milan Rajović, Slobodan Vučinić, Bećir Vuković, Slobodan Milić, kao i Milica Kralj.


Jezik brine o sebi

- Kada se govori o jeziku, treba jasno govoriti samo o njemu jer jezik uvijek vodi dušu ka istini. Moramo da vodimo računa šta se podrazumijeva pod jezikom, i kada o njemu govorimo da govorimo kao o jedinstvenom sistemu. Površno govorenje i neznano pisanje o jeziku udaljava nas od bitne stvari: porijekla jezika. Put srpskog jezika vodi narodnu pjesmu i priču, u narodno govorenje, odnosno izvor srpskog jezika su usmene lirske i epske pjesme koje su se pjevale uz gusle. Još je Novalis uočio: ,,svojstvo jezika je da se on brine jedino o sebi” - pojasnio je književnik Slobo Milić.