-„Djeco, Grad je vaš, proglašavam Festival otvorenim”, poru;io je najmlađi predsjednik Opštine Kotor i bivši član Dječjeg žirija Vladimir Jokić, predajući ključeve grada najmlađoj predstavnici djece, Anji Jovanović, bebi rođenoj prije mjesec i po dana.
Malu Anju u kolijevci staroj 40 godina (ručni rad njenog prađeda) donio otac Mitar Mića Jovanović, koji je za „Dan” rekao da je Kotor kuća sve djece.
- Na ovaj način u svijet šaljemo poruku da čiste, nevine ruke preuzimaju odgovornost za ključeve Grada, ključeve koji su otvorili vrata svoj djeci – poručio je on
Himnu Crne Gore pjevala je Petra Radulović, a ceremoniju je uveličala plesna trupa „Roseland Musical” iz Barselone, koja je izvela spektakl „Put u središte Zemlje”.
- Dragi Kotore svečano obećavam da ću držati Grad otključan dok traje festival, kako bi sva djeca mogla da jure ulicama i pjacama i da njihovom grajom kamen odzvanja. Jedva čekam jubilarni 50. festival da se ja sa ove scene sjećam 2017. i primanja ključeva grada. Ljubim vas sve - rekao je u Anjino ime tata Mića, inače glumac-amater.
U programu u kojem su volonteri Zlata, Boban, Irina i druga djeca, kazivali svoje lične priče vezane za festival, Vladimir Jokić je publici povjerio da je od prvog festivala pa do svog punoljetstva odgledao svaku predstavu izvedenu na ovoj pozornici. Sa sestrom Vladanom skupljali su autograme poznatih godstiju festivala.
- Imali smo veliku tremu kad bi saznali da dolaze Ršum i njegovih „deset ljutih gusara” i Branko Kockica, pa da više nećemo samo preko televizije slušati „ta-ta-ta-tira”, pa kad smo čekali čika Dragana Radulovića... Zbog svega toga, zbog prilike koju nam pružate da se vratimo u djetinjstvo, zahvaljujem se osnivačima Vidi Kašćelan, Ljubivoju Ršumoviću, Draganu Koprivici, i svima koji su učestvovali u osnivanju festivala prije 25 godina, pa svim glumcima koji su na njemu učestvovali, svima koji su održali ovu manifestaciju, i onima koji su i ove godine pomogli da se ona održi i onima koji su nas svojim postupanjem uspjeli da ovaj festival bude „veći od bilo koga ko je trenutno na nekoj poziciji”. Zahvaljujem svoj djeci koja su ovdje, koja će biti ovdje narednih desetak dana i svoj onoj djeci koja su odrasla uz KFPD – kazao je Jokić, pokazujući rokovnik iz 1995. godine, sa potpisima Dragana Radulovića, Mime Karadžića, Bora Stjepanovića, Milene Dravić, Bojane Maljević, Ljubivoja Ršumovića...
Sjećajući se 2. jula 1993. godine, kada je počelo prvo izdanje Jugoslovenskog festivala pozorišta za djecu Vidosava Kašćelan je kazala da je „festival po svojoj vrijednosti, ljepoti i viziji iznad svih, iznad kratkih karijera”.
- On nas objedinjuje, mi smo svi isti u namjeri da on i dalje živi, da opstane, da se razvija, na radost djece Kotora, Crne Gore, regiona, Evrope, i svijeta – kazala je ona.
Sjećajući se početaka festivala Ršumović, jedan od osnivača, naglasio je da ovakve manifestacije služe da roditelji, bake, deke, mame, tate, dovedu svoju djecu na predstavu, da sa djecom uživaju i da „nauče kako treba raditi za djecu i sa djecom”.
Dejan Dedović Deda iz grupe „Whoo See” je zamolio nadležne da obrate pažnju na količinu kulturne produkcije u našoj zemlji. Potsjetivši se svog prvog izlaska na ovu scenu 1996. u predstavi „Novela od ljubavi” glumica Dubravka Drakić je istakla da je za njen profesionalni razvoj posebno bio važan ovaj festival.
- Želimo vam da i dalje preskačete kockice dok šetate gradom, savijate se kad prolazite ispod skele, iako niste dovoljno visoki da udarite glavom, jedete šećernu vuni i da vam srce uvijek lupa kad počne festival - poručila Lidija Kordić, studentkinja glume u Sarajevu, koja je vodila program i podijelila sa publikom svoje uspomene na odrastanje uz festival.
M.D.POPOVIĆ
U korak sa modernim dobom
Olga DMITRIJEVA, turistkinja iz Moskve:
- Mnogo nam se dopala predstava iz Španije. Prvi put smo na festivalu, predivno je, a uživali su i moji sinovi Luka i Sava, čak i suprug Konstantin. Dolazićemo na sve predstave narednih dana.
Marija LALOŠEVIĆ i Ivana NIKOLIĆ, volonterke:
-Dijelimo flajere, šetamo gradom i animiramo ljude da dođu na predstave. Ove godine ima svašta nešto novo, uvijek je drugačije, bolje. Samo da nema kiše kao prošle godine.
Aleksandar KALUĐEROVIĆ, student filmske i TV produkcije:
- Pratimo najsavremenije tehnologije da bi pristup festivalu bio lakši. Prošle godine sam u Muzeju pozorišne umetnosti u Beogradu pronašao registrator sa svim pres-klipinzima festivala od `93, što nam je dragocjen materijal, jer to nigdje u Crnoj Gori nije sačuvano. Divno je što su nam ustupili taj materijal i imamo ga u digitalnoj verziji.
Fani KRANC, arhitekta i dizajnerka iz Njemačke:
- Dvostruka projekcija i ples su vrlo kul, estetski veoma moćno, animacija vrhunska. Sutra počinjemo sa radionicom „Ljetnja škola lijenosti”.
Dragan PROTIĆ, član beogradske grupe „Škart”:
– Predstava je vizuelno fascinantna. Treba ići sa ovakvim formama multimedijalnog koncepta, da se razbije predrasuda da je teatar nešto što je kostimirano, verbalno, pomalo već staromodno, nego da je teatar jedna živa video igra, jedan živi koreo-ples.