Tivatski Centar za kulturu u sklopu programa „Velikani tivatskog glumišta” u atrijumu Ljetnjikovca Buća posvetio je je veče legendarnom beogradskom glumcu Vlastimiru Đuzi Stoiljkoviću, koji je na zalasku života nekoliko uspješnih rola ostvario i u tivatskim predstavama.
- Bio je samotnjak, ali nježan - rekao je režiser i glumac Erol Kadić na promociji monografije o legendarnom Đuzi. Moderator pomocije u atrijumu Buće bio je Neven Staničić, vd direktor Centra za kulturu Tivat.
- Mi smo ovog ljeta u Tivtu krenuli naizgled ambiciozno, ali sasvim realno, tu priču „Velikani tivatskog glumišta”. Prvu smo posvetili Draganu Nikoliću i evo večeras Đuzi Stoiljkoviću. Nastavićemo dogodine kroz večeri druženja sa glumcima. Knjiga koju predstavljamo nastala je još za Đuzina života. Ono što je interesantno je da je dobra trećina knjige tekst koji je napisao sam Đuza. To je prava dragocjenost. I zapravo ga otkrivamo kao pisca, što je i volio da radi. Shvatio je da to drugi rade bolje od njega, a možda je bio i previše strog prema sebi - rekao je Neven Staničić.
- Družio sam se s njim poslednjih pet, šest godina njegovog života. Intenzivno smo se družili. Mislim da sam ga dobro poznavao, ali, u suštini, nisam poznao ni 10 posto njegovog emotivnog vulkana. Sa njim je bilo teško družiti se. Nije Đuza bio čovjek od velikog druženja. Pravio je tu dosta selekciju. Volio je Tivat. Strašno ga je volio. Bilo mu je prijatno ovdje. Zaljubio se u Tivat. Osjećao se sigurno. I mnogo je volio ovu scenu atrijuma Buća. Vlasti Velisavljeviću, njegovom prijatelju, rekao je da mu je u Tivtu super, jer ga niko ne maltretira. I to je bilo tačno. Svi ovdje u Tivtu smo čuvali Đuzu na specifičan način. On je stvarno bio gospodin glumac. I u Beogradu svi smo ga mazili i pazili. On je to zasluživao. A bio je vrlo zahtjevan kao glumac. Sa ogromnim talentom i emocijama. Ništa kod njega glumački nije bilo slučajno. Sva pitanja koja je postavljao bile su vrlo ozbiljne analize. Nije volio riječ „vidjećemo“. Ne. Tražio je odmah da se razjasni. Ja sam se danima spremao kad sam radio sa njim. Nije opraštao kolegama. Nema „ne znam” ili „vidjećemo”. Bio je samotnjak, ali nježan. Bio je nježni samotnjak. To je zanimljivo jer su samotnjaci uglavnom tvrdi - istakao je Erol Kadić.Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.