Slikar Dragoljub Stanković jedan je od brojnih umjetnika koji su nakon ponovne prodaje zgrade „Jugooceanije”, poslije dvije godine boravka i rada u Art Dukley centru, morali da napuste svoj atelje. Ova zgrada je bila Dom umjetnika za 40 slikara iz Crne Gore i Rusije, mjesto okupljanja na brojnim izložbama avangardnih umjetnika iz svijeta. Stanković je imao priliku da se predstavi nekoliko puta: prvu izložbu pod nazivom „Dolazak Aleksandra Velikog u Bokokotorski zaliv” održao je na samom početku boravka u ovom centru, zatim je imao izložbu u kafeu „Bardak” u sklopu Centra, a sa trećom izložbom pod nazivom „Odlazak (za sada) Aleksandra Velikog iz Bokokotorskog zaliva”, on se privremeno oprostio od Kotora i Boke Kotorske, nastavljajući svoj put umjetnika. Na njegovoj izložbi bio je i Nikolaj Suslov, operski pjevač u penziji, prvak Moskovske opere, prijatelj sa kojim se u Kotoru druži već deset godina.
- Poslije Art Dukley centra idem u Torino, pozvali su me prijatelji, kolege Sergej Balovin i Klaudija Bekato, koji su ovdje bili rezidenti. Biću u jednoj umjetničkoj galeriji, imaću svoje prostorije za slikanje, a želja mi je da i tamo priredim izložbu. Postoji mogućnost da izlažem i u Milanu, tamo živi i moja unuka Marija. Član sam Uneska od 1981. godine, nadam se da ću dobiti penziju od njih - kaže Stanković za „Dan”.
Svoje izložbe je imenovao po Aleksandru Velikom zbog toga što ga cijeni kao istorijsku ličnost, voli njegove životne podvige, a najviše zbog toga što „nije bio `krvoločan`”.
Tokom boravka u bivšoj „Jugooceaniji”, kao i drugi umjetnici, Dragoljub je reciklirao sve što se moglo reciklirati – od papira i dasaka, do prozora, vrata ormara, stvarajući od tog materijala nova umjetnička djela, čak i praveći stubove, stolove i klupe od drveta. Što se tehnika tiče, tu je veoma maštovit i raznovrstan - radi akrilnim bojama na papiru, drvetu i na platnu, a otkrio je i posebnu tehniku rada na stiroporu, koji oslikava praveći udubljenja rastvorom nitro-laka i uljanog razrjeđivača. U postavci kojom se predstavio publici je i ciklus crteža tušem, sa bokeljskim motivima „Vila Alkima i njena kćerka”, „San Đovani”, kao i manastiri svijeta, ljepote Crne Gore, portreti prijatelja, a počasno mjesto zauzima portret njegovog čukunđeda Danila Stankovića, koji je rođen 1738. godine u Ćeklićima.
Objašnjava da mu je otac bio Crnogorac, a majka Jevrejka. Rođen je 1948. godine u Skoplju, a od djetinjstva je volio da se druži sa crtežom, istražujući razne tehnike. Počeo je Srednju umjetničku školu u Zagrebu i Splitu, a završio je u Skoplju. Upisao Likovnu akademiju u Moskvi, smjer grafika, a onda se ispisao na drugoj godini, te upisao i diplomirao na Pravnom fakultetu. Od 1975. godine živio je i radio više poslova u SSSR-u. U Africi je živio i radio osam godina, proputovao je svijet, jer, kaže, voli avanturu i život u najljepšem smislu te riječi. U Crnu Goru je došao 2005. godine.
- Boravak u Art Dukley centru mi puno znači - život, radost što sam ovdje, stvaram i niko me ne pritiska kako i šta da radim, to je suština umjetnosti – sloboda u stvaralaštvu. Nisam htio da budem „rezident”, to mi se ne dopada, ali sam prihvatio da dobijem atelje. Ne plaćam struju i vodu, ali sam uređujem svoj prostor i sam biram šta ću i kako ću da radim. Svaka čast direktoru Maratu Geljmanu, koji je ovo osmislio, kao i Petru Ćukoviću, istoričaru umjetnosti, koji nam je bio velika podrška - kaže Stanković.
M.D.POPOVIĆ