Nova poetska zbirka Ljubisava Bjelića Moračkog „Sađenuto suzilište” promovisana je u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori u Podgorici. O knjizi su, pored autora, govorili i pjesnik hadži Radovan Radović i književnik i književni kritičar mr Slobodan M. Čurović Apis.
- Odmah poslije zbirki „Prognan kamen” i „Uprijesno vrijeme”, iz svog ljutog kamena, uz pjesničko nadahnuće, hadži Ljubisav Bjelić Morački isklesao je još jedan pjesnički biser, koji je nazvao neobičnim nazivom „Sađenuto suzilište”. E baš u njemu, sađenuo je oko velike stožine moračkih upokojenih pjesnika: Momira Vojvodića, Jovana Dujovića, Miodraga Miša Tripkovića, Slavka Živkovića i Branka Čepića – pojasnio je Radovan Radović. On je dodao da se autor ni u ovoj zbirci ne odvaja od Ljute.
- On stalno gleda u vrhove Tali, u podtalske i moračke grede i vrhove koji se bijele i spajaju sa nebom, Jablan groblje... Vidi tu ljepotu, snijeg i oblake crne, zelene i sive, rasporene vrhovima. Penje se na planine i silazi u kanjone života i gubilišta, osjeća crne cokule potkovane sa klincima kada se sahranioci vraćaju sa groblja, iz daleka, i daleko čuju i strah najavljuju – smatra Radović. On je zaključio da je svaki stih u ovoj zbirci pisan „po morački i pjesnički, sa dubokim poniranjem u čovjekovu dušu”.
- U „Sađenutom suzilištu” uzvrište i usfište sjećanja, to „sveti ratnici srpskog jezika” u prizvan dođu, svetosavski, prizvani pjesnikovim dvorenjem, potrebom da brine za važnost forme, samokritičan, dok bdije, jer zna da mora o nužnosti zbijenog i jasnog izražavanja. Bjelić je „skup na peru”, on brusi unutrašnjom disciplinom svoj talenat – smatra mr Slobodan Čurović. Ističe da je zbirka svojevrsna oproštajnica od pjesnika, prijatelja, uzornika...
- Bjelić ostaje vjeran sebi i svojoj zamisli kako to pjesma niče, kako krhkom zidanicom kao pjenom da opstane, a da je tvorac ne iznevjeri. Da bude svoj, zato što mora tako, dok upjevava, izmoren taštinama drugih, to čudo što se pjesma zove, i da naučiti pjesan je privilegija. I ne izdati je, čuvati puškinovsko zavještanje, ne pokleknuti: ,,Radi vlasti, radi livreje, ne savijati ni savest, ni misli, ni vrat”. A ostati svoj, kroz sađenuta suzilišta, okupišta, ili kroz Tali, za tal Božiji poći. I dotaći – zaključio je Čurović.
Publici se obratio i autor koji je, nakon izraza zahvalnosti, kazivao i nekoliko svojih pjesama.
- Knjigu sam posvetio, i to bez pretjerivanja mogu reći, pjesničkim grdosijama. Oni su bili ti koji su me uveli u poeziju i zbog kojih sam ušao u poeziju. Nevjerovatan je osjećaj bio naći se pred njima u Udruženju književnika Crne Gore... Ipak sam bio prozvan, da kao Moračanin, napišem ove stihove – kazao je autor Ljubisav Bjelić Morački, primjećujući da „iskreno nije zadovoljan kako se Morača odužila pjesničkim veličinama Vojvodiću, Dujoviću, Tripkoviću, Živkoviću i Čepiću”.
Poeziju Ljubisava Bjelića čitao je moderator večeri Luka Janković, dok su se stihovima predstavili pjesnici Miljan Živković i Borislav Golubović. Veče je uljepšao i guslar Matija Šćekić koji je otpjevao jednu Bjelićevu pjesmu.
A.Ć.
)){kind=small}
