U susret Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, za vrijeme čijeg trajanja već po tradiciji od jutra do večeri dočekuje svoje čitaoce i potpisuje knjige, Ljiljana Habjanović Đurović priredila je pravo iznenađenje. Ove godine, na radost najmlađih čitalaca naša sagovornica na sajmu će predstaviti tri knjige za djecu: ,,Iva i lutka”, ,,Iva i anđeo” i ,,Sveta Petka”. ,,Iva i lutka” je priča o djevojčici Ivi i njenoj lutki Đini koja je kroz čitav život podsjeća na ljubav njene majke, a ,,Iva i anđeo” o djevojčici Ivi i njenom Anđelu Čuvaru. Knjige su obogaćene prelijepim ilustracijama Ane Grigorjev. ,,Sveta Petka” je priča o najdražoj Svetiteljki, ali i o jednom lijepom prijateljstvu između dvije žene koje pripadaju različitim vjerama i narodima. Ove tri knjige su početak planiranog serijala. Priče su istinite i životne, a uzbudljive i lijepe kao bajke.
- Ove knjige su nešto potpuno novo u mom radu, ali nastale su spontano poslije romana ,,Onda je došla Dobra Vila”. Dok sam istraživala građu za ovaj roman, shvatila sam kako se i kroz knjige manipuliše djecom i kako im se proturaju lažne vrijednosti kao prave. Pošto sam uvjerena da je važno djeci jasno ukazati na razliku između onoga što je dobro i onoga što je loše, i da je važno od malena ih učiti pravim vrijednostima, odlučila sam da tome dam i lični doprinos. Započela sam serijal knjiga koje će djeci biti zanimljive, koje će im podstaći maštu, ali koje će istovremeno dotaći njihove nježne duše i uputiti ih da postanu dobri ljudi - kaže naša sagovornica.
●Kako se odvijao sam proces pisanja? U kojoj mjeri Vam je olakšavala a u kojoj otežavala činjenica da su priče koje pišete – autobiografske, te da dotiču lijepe, ali i bolne uspomene?
- Tokom pisanja ovih priča bilo mi je najvažnije da pronađem riječi i strukturu rečenice koje će biti razumljive djeci. Priče ,,Iva i lutka” i ,,Iva i anđeo” nastale su iz sjećanja. Najemotivniji trenuci vezani za nastajanje tih knjiga bili su kada sam dobila prve ilustracije. Gledala sam nacrtane scene iz svog djetinjstva, i likove majke i bake, i bila sam istinski ganuta. Treća knjiga je ,,Sveta Petka”. Sveta Petka je moja najdraža Svetiteljka, prema njoj imam poseban odnos, pa je svako promišljanje o njenom životu ispunjeno strahopoštovanjem i ljubavlju.
●Da li je bilo stvaralačke treme budući da ste pišući knjige za djecu imali svijest da se obraćate mališanima - vrlo probirljivoj i zahtjevnoj novoj populaciji čitalaca?
- Sve je bilo isto kao kada pišem romane ili poeziju. Hvala Bogu, nikada nemam tremu dok radim. Pišem iz duše, i s radošću. Trema se javlja kada knjiga izađe iz štampe i ne prestaje sve dok ne čujem prve ocjene čitalaca.
●Vaše nove dvije knjige za djecu ne mogu se nazvati Vašim iskorakom u književnost za djecu, budući da ste napisali knjigu za najmlađe, o Svetoj Petki...
-Ovaj serijal, ipak jeste iskorak. Objasniću zašto. Knjigu za djecu o Svetoj Petki napisala sam 2010. na poziv Izdavačkog centra Ruske pravoslavne crkve, i ona je prvi put objavljena na ruskom jeziku, sa blagoslovom Patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila. Potom sam je, 2012. objavila na srpskom, sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Irineja, pod naslovom ,,Krst u pustinji”. Pošto sam napisala dvije priče o Ivi, shvatila sam da je tekst knjige ,,Krst u pustinji” prikladniji za odrasliju djecu, a pretežak za mališane. Zato sam napisala potpuno novu priču o Svetiteljki, prilagođenu dječjem uzrastu. Tako je nastala knjiga ,,Sveta Petka”.
●Kakvi su Vam planovi kada je u pitanju pisanje knjiga namijenjenih najmlađima?
- Pošto „čovjek snuje, a Bog odlučuje”, ne bih govorila o planovima, već o željama. Dakle, željela bih da knjige ,,Sveta Petka”, ,,Iva i lutka” i ,,Iva i anđeo” budu početak serijala knjiga za djecu, među kojima će se naći još priča o djevojčici Ivi, ali i priče o dječaku čije će ime odabrati moj sin, i priče o srpskim princezama i Svetiteljkama. Nadam se da će sve one biti poput ovih koje sam već napisala – priče istinite, a uzbudljive i lijepe kao bajke.
●Kakav utisak imate sada, kao pisac tri knjige za djecu? Da li je teže pisati za djecu ili za odrasle?
- Pišem sa lakoćom i radošću. Uvijek sa velikom odgovornošću za ono što ću ponuditi svojim čitaocima. Tako je bilo i ovoga puta. Stoga je i moj stvaralački trud uvijek isti. Pišući priče za djecu, nastojala sam da ih pojednostavim, a da ih ne uprostim. Da budu razumljive, a lijepe, uzbudljive i smislene. Da bih to postigla, pustila sam da progovori djevojčica koja i danas živi u meni.
●Na kojim knjigama ste se Vi kao dijete gradili kao čitalac, ko su književni junaci Vašeg djetinjstva?
- Od najranijeg djetinjstva, zahvaljujući mojim roditeljima, bila sam okružena knjigama. Naravno, to su bile slikovnice. Čitala mi ih je mama. Kada mi je bilo šest godina, počela sam sama da čitam. Nekako u to vrijeme jedne večeri u izlogu knjižare vidjela sam otvorenu knjigu sa ilustracijama koje su mi izgledale nestvarno lijepe. Zurila sam u knjigu, dlanovima i nosom priljubljena uz staklo, i sva ustreptala. Pinokio! To je knjiga mog djetinjstva. Knjiga dubokog smisla, koji u ranom dobu nisam razumjela umom, ali sam ga naslutila srcem. To je knjiga koju sam najčešće čitala svome sinu. I danas, kad god se nađem u Rimu, obavezno odem do prodavnice drvenih igračaka. Ispred prodavnice je klupa, a na njoj sjedi Pinokio. Tu su i Đepeto, i Cvrčak, i Dobra Vila. Sjednem pored Pinokija, uhvatim ga za ruku i kažem mu: „Zdravo, druže stari!“. I za trenutak ponovo vidim onu djevojčicu koja silno, silno želi da joj mama kupi baš tu knjigu! Nedavno, na Sajmu knjiga u Banjaluci, vidjela sam uživo istu ustreptalost, isti sjaj u očima, istu očaranost, kada je jedna djevojčica zastala pred mojim štandom i pružila ruku ka knjizi ,,Iva i lutka”.
●Nedavno ste se vratili iz Albanije gdje ste promovisali albansko izdanje Vašeg romana ,,Zapis duše”. Kakve utiske ste ponijeli otuda? Kako je knjiga primljena i kako su događaj propratili tamošnji mediji?
- Roman ,,Zapis duše” je priča o despotici Angelini Branković, arbanaškoj plemkinji i srpskoj Svetiteljki. Objavljen je na srpskom 2007. godine, preveden je i na makedonski, ruski i italijanski jezik i proteklih godina u inostranstsvu je predstavljen na književnim večerima u Skoplju, Rimu, Firenci, Bariju, Moskvi i Sergijevom posadu. Književni susret u Skadru poslije Svete liturgije uoči Velike Gospojine bio je drugačiji. Manje značajan za moju književnu karijeru, ali važan za mene kao pisca koji želi da onim što radi služi Bogu i ljudima. Nešto ranije u nedjeljnom kulturnom podlistku lista “Gazeta Shqiptare” koji izlazi u Tirani objavljen je dio iz romana, ikona Mati Angeline i moja biografija i fotografija. Prevodilac knjige Artur Popović Popaj rekao je da nije imao prilike da vidi nešto ljepše ili duže objavljeno u albanskim novinama vezano za jednog srpskog pisca. Na promociji, o knjizi je, između ostalih, govorio i sveštenik Albanske pra-voslavne crkve u Skadru Aleksandar Petani. Odmjereno i sa dubokim razumijevanjem pohvalio je i knjigu i autora. Poslije promocije dala sam i intervju za albansku televiziju. Ta pažnja bila je vrlo mila mojim domaćinima Srbima i, usuđujem se da kažem, bili su nekako ponosni. Oni su ovu knjigu nazvali „knjigom-pomirnicom“, a Pavlo Jakoja Brajović, predsjednik Udruženja srpsko-crnogorske nacionalne manjine u Albaniji, rekao je da „ova knjiga govori u prilog zbližavanju dva naroda, ali i podsjeća da je ta bliskost postojala od davnina“. Autorsko pravo za izdavanje knjige na albanskom jeziku prenijela sam na Udruženje srpsko-crnogorske nacionalne manjine u Albaniji, a uprava Udruženja odlučila je da pokloni po jedan primjerak knjige svim bibliotekama i crkvama u Albaniji.
M.MILOSAVLjEVIć


Spremna za sajam

●Na pragu smo najznačajnije književne i kulturne manifeestacije , Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu. Kako se za isti pripremate i kako biste pozvali svoje čitaoce, ovaj put i najmlađe?
- Pripremila sam se i radno i paradno. Najprije, napisala sam tri nove knjige. Doštampala sam nova izdanja svojih romana. Kupila sam novu haljinu. Promijenila sam frizuru. Pripremila sam hemijske olovke za potpisivanje i flastere za žulj na prstu. Kao i proteklih 20 godina svoje čitaoce čekaću na svom štandu svakoga dana od 10 do 20 časova. Nadam se da će doći, da zajedno proslavimo praznik knjige.