Srpski nacionalni savjet Crne Gore organizovao je juče okrugli sto na temu „Upotreba srpskog jezika i ćiriličnog pisma u Crnoj Gori i zemljama regiona”, ali kao konkretne teme s kojom se susreću i suočavaju Srbi u cijelom regionu kao i Srbiji. Na okruglom stolu govorili su predstavnici udruženja Srba iz Hrvatske, Makedonije, Republike Srpske, Rumunije, ali i predstavnici Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Narodne skupštine Republike Srbije. Otvaranju okruglog stola u podgoričkom hotelu „Nikić” prisustvovao je i dr Zoran Bingulac, ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori.
Dr Momčilo Vuksanović, predsjednik SNV Crne Gore, istakao je da su organizovali ovaj, kao i prethodne okrugle stolove da ukažu na činjenicu da je u Crnoj Gori na djelu preimenovanje srpskog u crnogorski jezik, a suprotno slovu zakona i Ustava Crne Gore, kao i potpuno izopštavanje ćirilice u javnoj komunikaciji. Taj negativni trend, dodao je Vuksanović, najvidljivije preliva se i u školstvo, administraciju... Vuksanović dodaje i da su se zato obraćali crnogorskim državnim institucijama, ali juče se njihovom pozivu nijesu odazvali predstavnici Vrhovnog suda Crne Gore, Skupštine Crne Gore, kao ni predstavnici Vlade Crne Gore. Jedini izuzetak juče bila je predstavnica kancelaracije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Uvodno izlaganje održao je prof. Veselin Matović, iz Aktiva profesora srpskog jezika iz Nikšića, profesora koji su prije 13 godina ostali bez posla zbog nepristajanja na preimenovanje nastavnog predmeta srpski jezik u maternji.
– Status imena srpskog jezika u Crnoj Gori, u ustavno-pravnom sistemu, posebno u školskom zakonodavstvu, i pred svih otpora i protivno svakoj logici, sve je gori i nezavidniji. Naglašavam, „ime srpskog jezika”, a ne sam srpski jezik kao sistem, jer smatram da u Crnoj Gori, osim albanskog i romskog, nema jezika osim srpskog. Drugo je što se neko lokalno ime, ili što se kod nas kaže nadimak tog jezika nastoji realizovati i predstaviti kao ime nekog posebnog jezika. Srpski jezik kao sistem postoji u Crnoj Gori i na njemu se mi sporazumijevamo, on je u javnoj upotrebi, ali, žele da ga predstave pod tuđim imenom. U Crnoj Gori se odvajkada govorilo i pisalo na srpskom jeziku, i otkako postoje škole u njima se nastava izvodila samo na srpskom jeziku. Tako je bilo, tako je i danas, a tako će biti i ubuduće, sve dok bude tih škola i Crne Gore. Jer, drugog jezika nema, naravno osim jezika manjinskih naroda. A, preimenovanje je nešto drugo – rekao je Matović. On je dodao i da u prilog nepobitnoj činjenici da u Crnoj Gori postoji samo srpski jezički sistem govori i potvrda koja je došla iz Kongresne biblioteke iz Vašingtona, odnosno Komiteta za standardizaciju ISO 629-2. Naime, ovo tijelo Kongresne biblioteke odbilo je da izvrši međunarodnu kodifikaciju tzv. crnogorskog jezika, s obrazloženjem da se „posebni kodovi dodjeljuju na osnovu lingvističkih razlika, a ne na osnovu političkih ili geografskih”.
– Pred ovom kratkom i jasnom rečenicom pada sva argumentacija, bolje reći: padaju svi izgovori i sve agiteme crnogorske vlasti i njenih kulturtregera, priručnih lingvista i spin-doktora, počevši od one poznate floskule da je „pravo svakog naroda da svoj jezik nazove svojim imenom”, do tvrdnje doskorašnjeg predsjednika CANU, da „ime jeziku daje država”, te „da se vlast u odabiru službenog jezika rukovodila iskustvom u regionu”, kako je svojevremeno Milo Đukanović, kao predsjednik Vlade, pravdao ustavnu odredbu o službenom (nepostojećem) jeziku u Crnoj Gori – kaže Matović. Zato, dodaje on, treba pokrenuti proceduru promjene ustavnih odredbi o službenom jeziku u Crnoj Gori, kao i iz njih proisteklih rješenja u školskom zakonodavstvu.
Učesnicima skupa se potom obratila Milena Krsmanović, iz kancelarije crnogorskog ombudsmana, navodeći da su oni reagovali na pritužbe SNV-a pravno kvalifikovane kao diskriminacija srpskog naroda u Crnoj Gori zbog izopštavanja ćiriličnog pisma iz administracije i korespondencija na državnom i lokalnom nivou. No, kako dodaje Krsmanovićeva, SNV nije pružilo ni jedan konkretan akt ili dokaz o konkretnom primjeru diskriminacije građanina, pojedinca, a kojima se krše zakoni. Ipak, oni su pokrenuli postupak i dalje kontaktirali Skupštinu, Vladu i Vrhovni sud Crne Gore. Kako Krsmanović dodaje, može se govoriti samo o „diskriminaciji po osnovu pisma” ali, dodaje, to nije slučaj samo sa srpskim narodom u Crnoj Gori, jer i pripadnici drugih naroda baštine ćirilicu kao svoje pismo. Takođe, sproveli su istraživanje, a koje je pokazalo da je ćirilica definitivno u defanzivi u odnosu na latinicu.
– Ombudsman nije utvrdio diskriminaciju, ali jeste jedan neravnopravan tretman ćiriličnog pisma. Zaštitnik smatra da ustavna garancija o ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma eksplicitno se može tumačiti da su oba pisma maternja u Crnoj Gori, i da nijedno nema karakter pomoćnog pisma i da stoga imaju isti dignitet. To ne znači samo slobodnu volju i opredjeljenje građana kojim će se pismom služiti u korespondenciji sa državnim organima i privatnoj sferi, već podrazumijeva i napore svih državnih organa da učine ćirilično pismo ravnopravnim – rekla je, između ostalog, Krsmanović.
Ona je dodala i da imaju najavu iz sudstva – Sudskog savjeta, da će pokušati da se izjednači upotreba ćirilice i latinice, a da je nakon njihove intervencije omogućeno poslanicima crnogorske Skupštine da se interni akti ispisuju na ćirilici onim poslanicima koji to zatraže.
Na okruglom stolu govorio je i mr Ivan Kostić, predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu NS Republike Srbije, koji je istakao da je položaj srpske zajednice jedan od najtežih u Evropi. Na to upućuju primjeri nepoštovanja srpskog jezika, kao i negiranje prava Srbima da se izjašnjavaju kao Srbi van matične zemlje. Kako je dodao Kostić, na to Evropa ćuti. Zato su ovakvi skupovi izuzetno bitni, jer ukazuju na postojanje i to kontinuiranost srpskog identiteta. Kostić je podsjetio i na činjenicu da su se protiv ćirilice uvijek borili oni koji su okupirali srpske prostore tokom istorije, i odmah bi je zabranjivali, pa ne čudi što je i to sada na djelu u Crnoj Gori. Nažalost, dodao je on, ćirilica ni u Srbiji danas nema odgovarajući tretman.
Ž.J.
Identitet je suštinsko pitanje
Tokom okruglog stola govorili su i Gordana Jović Stojkovska, Zoran Žugić, Ognjan Krstić, prof. dr Miladin Ševarlić, Ljiljana Bralović, Aleksandar Marković, Srđan Milaković, Jovan Vlaović, Momčilo Krajišnik, Milena Kusmuk, Pavle Brajović Jakoja
Okupljenima se obratio i prof. dr Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske u Novom Sadu. On je istakao da je od izuzetnog značaj poštovati sopstveni narod i sopstvenu kulturu. U suprotnom, morali bismo se zapitati o našoj budućnosti, dodaje Stanić, napominjući da se moramo potruditi da svijetu pokažemo zašto treba poštovati srpsku kulturu i narod. „Pitanje srpske kulture, srpskog jezika i pisma nije izolovano pitanje, kao i razlog zašto smo se okupili, koji jeste suštinski važno pitanje”, kaže Stanić. On se osvrnuo i na činjenicu da se dio savremenih Crnogoraca odrekao svoje istorije, nacionalne i lične, i da zato treba pronalaziti načine da se zaštiti srpski identitet.