-Članovi udruženja književnika Crne Gore ove nedjelje su se na Tribini „Riječ” okupili u čast pjesnika Ruskog oktobra, najvećim i najuticanijim imenima ruske lirike 20. vijeka Majakovskom, Jesenjinu, Bloku, Hlebnjikovu, brusjovu, Pasternaku, Tuihovonu, Belom... Riječ je o začetnicima ruske avangarde čije je djelo, naglasila urednica Tribine Riječ Milica Kralj, imalo plodotvorni uticaj i vizionarski karakter.
Ruski avangardni pjesnici, osnovači i pripadnici ruskog futurističkog pokreta stali na stranu revolucije, ali isticali su i autonomiju umjetnosti, smatrajući da revoluciju valja prevesti u same umjetničke oblike, posebno u materijalu riječu., naglasila je ona. Ruska odnosno sovjetska književnost ovog perioda tragala ej za novim izrazom, bila sklona eksperimentisanju, bila je raznolika, istraživačka i životvorna. Ona je sve otvorenije rastvarala postrevolucionarnu dušu čovjeka, njegove strasti i emocije, i otkrivala nove, do tada nepoznate momente u njegovom životu i njegovom odnosu prema društvu.
– U stvaralačkom periodu Ruskog oktobra rodila su se umjetnička djela trajne umjetničke vrijednosti, djela koje su ruski pjesnici, slikari umjentici... cijelom svojom širokom ruskom dušom darovali slavjanstvu i cijelom čovječanstvu – kazala je Milica Kralj.
Književnik Veselin Rakčević je govoreći o poeziji koja se iznjedrila iz Oktobarske revolucije akcenat stavio na djelo Vladimira Majakovskog, pjesnika koji je najviše uticao na njegovo stvaralaštvo. Revolucija 1917. godine donijela mnogo pogibija i razaranja, ali je i donijela , kako je on istakao, i preporod te je „od naroda mužika dovela do vodećeg naroda, a SSSR do vodeće države“. On je kazao da iako Majakovskog nije bio isključivo kao pjesnik revolucije, već i ruski književnik, kod kojeg je „Rusija iznad svega”. Pjesnik ako je pravi ne može biti aparatčik - vojnik partije, kazao je Rakčević, pa je ista sudbina zadesila i Majakovskog, koji nije bio po volji Lenjina.
– Nije se samo dogodila revolucija društva, nego revolucija u svijesti ljudi, a veliki doprinos na tom fonu dala je ruska književnost, a prije svega rusko pjesništvo – poručio je Rakčević ni dodao da su ruski umjetnici tog perioda ostavili „žestoki trag” na našu umjetnost”.
Predsjednik Udruženja književnika Novica Đurić je istakao da su sve revolucije bile velike inspiracije, te da „poezija ako sa sobom ne donosi nešto iskričavo, ako u sebi nema ognja, vatre i bunta, i nije poezija“. Zato je i Oktobarska revolucija bio događaj koji je inspirisao pisce. Svaka revolucija po pravilu iznjedri sjajne umjetnike, pa tako je bilo i na našim prostorima, „gdje je svaki srpski ustanak bio revolucija”.
– Crna Gora i Srbija, ako se imaju čime pohvaliti, onda su to revolucije. Na sreću potomstva, svi naši ratovi bili su oslobodilački, pa ono što je bilježila umjetnost ostalo je kao svjedok dobrodarja jedne generacije. To je literatura bunta i otpora. I, u ovom ratu, kao i svim prethodnim, pisac je uvijek na strani otpora, pogotovo kod nas, gdje se skoro poslije pet decenija, pa i duže, pojavila duhovna revolucija – preporod naroda. Pogledajte sad srpske pjesnike - pa gotovo da je svaki napravio zbirku duhovne poezije. Zato je ova duhovna revolucija najveće dobro koje se dogodilo stvaralaštvu i narodu – naglasio je on.
Đurić je istakao da su srpski književnici platiti veliku cijenu dihovnog preporoda, ali da su time pred Bogovom položili račune dobrodarja.
– Duboko vjerujem da je no što stvaraju srpski pisci danas, kako bi to kazao Crnjanski, `neprocjenjivi, beskrajni plavi krug` koji se dogodio nad Crnom Gorom i Srbijom, gdje pjesnici predstavljaju zvijezde ponosa. To je ta duhovna revolucija i iskreno sam srećan što pripadam ovoj generaciji oduhovljenih pjesnika koji stvaraju na cijelom srpskom govornom području – poručio je Đurić.
Perivoje Popović je kazao da je posmatra poeziju Ruskog oktobra kroz činjenicu da je to vrijeme iznjedrilo izuzetne ličnosti, koje su najprije bile oduševljene, a na kraju ponesene razočarenjem doživjele ili tragičan, poput Jesenjina, Majakovskog i Bloka. Takoše, naglasio ej Popović, stvaraoce toga doba posmatra i kroz sudbinski uticat fatalnih žena, koje su itekako ostavile traga na njihove žiovote i stvaralaštvo.
Simbol pjesništva Ruskog oktobra je Majakovski, koji je pkako je kazao Slobodan Milić, tvorac jedne od najznačajnijih poezija 20. vijeka. On je na primjeru Majakovskog ukazao na to da Zapad i antikomunisti nikad nisu razumijeli stvaroce Ruskog oktobra. On je kazao da Zapad nije ni slutio osnovni tom njegovog djela, te da su „gledajući mutnim očima vidjeli smao poeziju Revolucije i pjesnika revolucije“.
- No, ne treba ni naglašavati koliko su ostali siromašni ne poznajući jednu od najznačajnijih poezija 20. vijeka, a time i poeziju stoljeća – zaključio je Milić.
S.Ć.