U Starom gradu Baru prvi put nakon druge polovine osamdesetih obnavlja se neki od objekata, a riječ je o rezidenciji Barske nadbiskupije iz XIV vijeka. Prema riječima kustosa Starog grada, mr Mladena Zagarčanina, arheologa, radovi na obnavljanju Starog grada počeli su nakon tri decenije, i to na velelepnom objektu.
– Posle trideset godina čekanja nastavili smo onamo gdje su bolji stali, i u nekim boljim vremenima davnih osamdesetih. To zvuči bajkovito, ali je tako. Znači da je Stari grad Bar napokon počeo ponovo da se obnavlja. Iako je svaki početak težak, 28. novembar 2017. pamtićemo kao istorijski, i ako neko pomisli da pretjerujem, pogriješiće. Postavili smo prvi od tri velika portala na arhiepiskopskoj palati i budućem arheološkom muzeju grada Bara, nadamo se najljepšem arheološkom muzeju na južnom dijelu Jadrana. Bićemo nakon Budve prvi grad u Crnoj Gori koji ima arheološki muzej, i bićemo u maloj grupi velikih gradova na cijeloj Jadranskoj obali koji ga imaju – kaže Zagarčanin. On podsjeća šta je prethodilo podizanju prvog masivnog portala na ovom važnom objektu.
– Pod rukovodstvom konzervatora Božidara Jovićevića, zaposlenog u Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore sa sjedištem na Cetinju, a uz pomoć Joza Vučića, radnika Kulturnog centra, i Boža Pecovića, zidara i klesara, započeti su prvi zahvati na dovršetku jednog od najreprezentativnijih objekata u gradu, staroj crkvi, a zatim i rezidenciji arhiepiskopa barskih, sagrađenoj u 14. vijeku. Iako postavljanje okvira vrata nekoj „kući” možda zvuči smiješno u ovim vremenima, pripreme za ovaj posao su bile duge. Trebalo je napraviti sve potrebne uslove da bi se došlo do nastavka radova - kaže Zagarčanin.
Na osnovu projekta koji je urađen 1986. godine, uspjeli su da privedu kraju sve pripreme i odaberu kamen, način klesanja, zidanja, fugovanja, a poštujući sve principe konzervatorsko-restauratorskog posla.
– Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće da stariji nisu uradili onaj najlavovskiji dio posla, pritom najviše mislim na arheologa Omera Peročevića, i uz njega, bardove medijevelistike, profesora Đurđa Boškovića i Mirka Kovačevića. Posao smo počeli sa relativno malim sredstvima, koje nam je omogućilo Ministarstvo kulture Crne Gore. Kada kažem „malim sredstvima”, ne mislim da se žalim na dobijenu svotu, iako ona ne može da pokrije kraj radova, i iako je ona mnogo, mnogo manja recimo od predstave produkcije Barskog ljetopisa. Ta sredstva, zahvaljujući ljudima iz Ministarstva, omogućila su nam da nastavimo, i ne mislim da će nas više iko zaustaviti u onome što se, kao plan i program, vuče već tri decenije, a to je najvažnije, jer je Stari grad naše najveće nasleđe i on nema cijenu. Iako propada, ruši se, sada imamo veću nadu da mu sviću bolji dani i da ćemo se izboriti za njegov opstanak – kaže Zagarčanin.
On naglašava da posao ne bi mogao biti započet da nije uprave Kulturnog centra koji im pruža veliku logističku podršku.
– Još malo, kada se uhodamo u savlađivanju preopterećenog birokratskog aparata koji je kao mrena obuhvatio spomenike kulture u Crnoj Gori, izborićemo se i za Svetu Katarinu, mesdžid, akvadukt koji je teško oštećen, kulu Selimbegovicu i još mnogo toga. Ali, pitanje opstanka nije u našim rukama - kaže Zagarčanin.
D.S.
Kao po Stradunu
On kaže da je Stari grad Bar jedini spomenik prve kategorije u barskoj opštini, naš najvažniji dokaz trajanja.
– Bar ima nemjerljivo bogatstvo, i samo ako se okrenemo Starom gradu moći ćemo da računamo i na budućnost „novog” grada. Zato pozivam sve da nam pomognu, od Opštine i svih onih dobronamjernih ljudi koji će odvojiti dio materijalnih sredstava za budućnost Starog grada Bara, jer je to budućnost njihove djece i njihovog obrazovanja. I opet, da se vratim na početak. Počeli smo da obnavljamo grad. Naša ekipa koju predvodi Božidar Bobo Jovićević je za sada četvoročlana. Nadam se da će sledeći put, kada se oglasimo, biti mnogo više novca i mnogo više ljudi koji će se brinuti da oronulo ne propadne i da se očuva. Do tada, hvala unaprijed svima koji će nam pomoći u tome. Volimo da kažemo „po Starom Baru kao po Stradunu”, i to nije daleko. Ali, o tom potom - kaže Zagarčanin.