Za proslavljenu glumicu i književnicu Evu Ras godina 2017. prošla je u vrlo dinamičnom tempu. Pored glumačkih angažmana, književnih susreta i romana pod nazivom „Temura”, koji je nedavno završila a koji je promovisan u novogodišnjoj noći u Banjaluci. Naša sagovornica koja plijeni entuzijazmom, neviđenim elanom oprobala se nedavno i u muzičkim spotovima, dokazavši još jednom da je miljenica svih generacija pa i današnje omladine, koja uživa u rep muzici. Sa živom legendom srpskog glumišta razgovaramo o godini za nama, praznicima, planovima za 2018...
●Što smatrate svojim najvećim postignućem u prethodnoj godini?
– Ponovo sam dospjela na naslovne strane, davala mnoge intervjue, pozivali me u bezbroj TV emisija i mlada publika me je ovako staru otkrila i gotivila. Prestala sam da budem bivša.
● Kako pamtite 2017?
– Prvi put sam učestvovala u snimanju muzičkog spota „Darovi” Bobana Rajovića, gdje sam tumačila njegovu uplakanu majku i prvi put sam iskusila veliku popularnost koju folk pjevači uživaju. Za samo nekoliko nedjelja spot je vidjelo na jutjubu preko dva i po miliona ljudi, a to je rezultiralo time što su me zaustavljali na ulicama, slikali se sa mnom, ljubili me, bila sam obožavana. Ne pamtim da filmove vidi toliki broj gledalaca, samo TV serije Siniše Pavića imaju takav učinak. Čim sam prepjevala i odrepovala pjesmu „Ne možeš da sediš sa nama” koju izvodi reperka Mimi Mercedez zajedno sa Kajom Ostojić, desilo se čudo za nekoliko dana moje repovanje je imalo preko pola miliona pregleda na internetu i Srbija se tresla od smijeha jer ja nikada nisam bila pjevačica ali glumačka umijeća mogu takođe da oduševe mase. Da nisam šezdeset godina bila glumica sigurno ne bih umjela tako osobeno i urnebesno da repujem. Disala nisam i zaista bilo je smiješno gledati kako baba u ludom tempu repuje poznatu pjesmu.
● Kakav odnos imate prema praznicima, kako obilježavate vjerske i novogodišnje blagdane?
– Volim praznike, kod nas Jevreja subota je najveći praznik, bez obzira što je svake nedjelje. Cijele nedjelje sve što je najbolje čuvamo za subotu da je najljepše proslavimo. Subota je dan koji nam je Svevišnji darovao da ništa ne radimo, da budemo posvećeni sebi. Subotom naše ruke treba da su slobodne, ničim obuzete, ni vatru ne palimo, ni hranu ne spremamo, ne kupujemo, ne prodajemo, ne dotičemo novac, samo uživamo u tome što nas je Bog stvorio što smo to baš mi. Mislim da nikad nisam prestala da vjerujem da je Subota nevjesta u bijelom koja me nedjeljno posjećuje! Jevrejska Nova godina je u jesen, praznik koji slavimo bukvalno kao Glavu godine, Roš Hašana na hebrejskom, i odmah potom dolaze Strašni dani kada nas Svevišnji upisuje ili u knjigu živih ili knjigu mrtvih i tih dana mi nosimo bijele haljine da se pomiješamo s anđelima da bi bili upisani u knjigu živih...
● Kako ih pamtite iz djetinjstva?
– Moja tetka Marica se udala u Zagrebu, živjela na Stenjevcu i za praznike je nama djeci slala pakete, a u paketu orasi, suve jabuke, svilene bombone, gurabije koje je ona sama mijesila, i koje su se mrvile od meda, pa po neku knjigu, stari časopis, jer ja sam bila poslijeratno dijete, jer su poslije Drugog svjetskog rata i bogati bili siromašni, jer je Evropa bila u ruševinama, pa bi tetka poslala svoj ružičasti šal, pohabani džemper smatrajući da smo porasli i da će nekom od nas dobro doći jer nam je sve nedostajalo. Uvijek bi se raznježila kad naiđem tako na neku izblijedjelu bluzu od nje, koju ne bih nikada bacila kao staru krpu.
● Čime ste stavili tačku na 2017. godinu?
– Upravo, 1. januara, imala sam promociju mog novog romana, „Temura” u Banjoj Luci. U novogodišnjoj noći na trgu poslije odbrojavanja deset, devet, osam... ispraćaja stare 2017 godine i dočeka 2018. godine usred vatrometa i eksplozije petardi. Bila je to Prva knjiga na svijetu, kako se zove manifestacija koju organizuje Zadužbina „Petar Kočić - Banjaluka – Beograd” i gdje je „Temura” bila slavljenica. „Temura” moja sestra bliznakinja koja nije htjela da se rodi živa već je odabrala da bude zvuk violine na strunama... Zbog toga ona živi sa mnom, nema dana da ne čujem neku violinu, tako ona živi kroz moj život...
● Što planirate u 2018. godini?
- Na početku godine promovisaću po regionu roman „Temura”, a kasnije se nadam filmu „Tezgaroši” Dragoslava Lazića koji je bio predviđen da se prošle godine snimi, ali zbog besparica se odložilo snimanje.
M.MILOSAVLjEVIĆ


Život je ljepši kad su praznici

● Što poručujete našim čitaocima?
– Svaki dan treba slaviti ako nema crvenog slova u kalendaru treba izretuširati, dodati, izmisliti novi praznik jer je život ljepši kad su praznici. Svaki božji dan je praznik pogotovo u mojim godinama.