Podgorički pjesnik Radojica Rajo Filipov Bulatović, autor je četiri knjige poezije, koje po riječima Milice Kralj označavaju ekspresivno-melanholijski katalog stanja i doživljaja lirskog subjekta u dramatičnom prostoru svakodnevlja. Kontrastnim slikama Bulatović iskazuje najskrovitija i najautentičnija osjećanja, reminiscencije slavne prošlosti i njihov odjek u sadašnjosti čije osnovno prkosno uporište nalazi svoj potpuni izraz u ozarujućem plemstvu bola.
● Prisutni ste skoro četrdeset godina na književnoj sceni Crne Gore. Nekada ste bili i predsjednik Književne omladine, novinar-dopisnik, bavili ste se i slikarstvom, organizacijom književnih druženja...
– Bio je to zanos mladosti. Poezija i pjesnici su tada bili strašno važni... Držalo se do toga ko piše... Danas, na žalost, svi i svašta pišu, i mnogi se izdaju za pisce. Pišu voditeljke, starlete, piljari, pjevačice, penzioneri, političari, biznismeni, arhitekte, robijaši, šnajderice... Sve se to bacilo na književnost. Ko god ima novca može da objavi što god hoće... Nekad se znalo ko je pisac! Sjećam se kako smo se nekada kupili u Klubu privrednika ili restoranu „Pobjede” oko Vita Nikolića, čekajući na njegove bisere od kojih smo živjeli danima... Pa susreta i druženja sa Majom i Đurovićem, Jovanom Dujovićem, Draganom Đurovićem, Svetom Martinovićem Bajicom, Dragom Malovićem, Mišom Janketićem i besmrtnim Mikom Antićem i drugim velikanima duha... Svega toga danas nema. Bistru vodu na izvoru mute mutivode, preletači, prelivode kojima je vrijeme donijelo što je donijelo i kako je donijelo. No, ostaje ona istina - nije važno što ko kaže nego ko kaže, i koji moralni i ljudski kapital stoji iza njegove riječi.
● Nedavno ste objavili i knjigu poezije „Vidovdanski kalendar” za koju ste dobili visoku nagradu Udruženja književnika Crne Gore „Vidovdansku povelju”, ali i Blagodarje „Ćirilice” od velikog srpskog pjesnika Dobrice Erića...
- Svakog Vidovdana ili uoči Vidovdana rađala se po jedna pjesma, kao krik ili jauk, za našim svetinjama, za našim raspetim narodom, tužnim i namučenim... Nedavno sam i gostovao na Kosovu zajedno sa Slobodanom Čurovićem, Vinkom Perišić i Todorom Živaljevićem Veličkim, gdje smo bratski dočekani... Govorili smo stihove pred više hiljada ljudi... A, i sami vidite šta se danas dešava, koliko je sve živo, aktuelno i mučno oko Kosova i Metohije. Njegoš je čini mi se najbolje i najdublje pjevao o Kosovu, kao i moj Rovčanin Starac Milija. Danas najveću bitku bije naš mitropolit Amfilohije, kome najviše vjerujem jer je naš svijetli vladika i pjesnik i vitez i mučenik, koji je vratio Boga u Crnu Goru, i podigao i obnovio tolike hramove. I onda je spasio Patrijaršiju kada je bilo najteže, sam sahranjivao ljude... I ko god se baca kamenjem na vladiku Amfilohija, po onoj pjesmi Matijinoj, to kamenje pada na Hrista!
● Ko su pjesnici s kojima danas drugujete, koje cijenite?
– Pisci koje volim i cijenim su Srba Ignjatović, Ranko Jovović, Milica Kralj, Milica Bakrač, Novica Đurić, Budimir Dubak, Todor Živaljević Velički, Slobodan Čurović, Ilija Lakušić, Bećir Vuković... Posebno ističem našeg najprevođenijeg pjesnika Andriju Radulovića, čiji mi stihovi katkad zasijaju u duši naročito njegove „Sniježne azbuke”, i njegovo stvaralaštvo pratim od početka. Naravno, tu je i patrijarh srpske poezije Matija Bećković koji je naš rovački govor proslavio.
● Nedavno ste objavili pjesmu posvećenu Vitu Nikoliću, a čitamo i Vaše druge nove pjesme u dodatku o kulturi dnevnog lista ,,Dan” - ,,Ćirilica”, časopisu Udruženja književnika Crne Gore „Stvaranje”...
– Dok sam bolovao u Brezoviku, često sam hodao Vitovom stazom i razbirao ponešto sa njegovim portretom, zorama, brezama i kišama... Tako sam i ja odbolovao te stihove, dodajući još jedan list u taj lovorov vijenac našeg Jesenjina, bez čije pojave bismo bili siromašniji... Volim Vitovu pojavu i poeziju, ali isto tako volim i Aleksandra Lesa Ivanovića i Vukmana Otaševića, Desanku Maksimović, Dušana Kostića, Tina Ujevića, Dušana Vasiljeva, Ivana Gorana Kovačića, Stevana Raičkovića... Ljude i pjesnike ne dijelim!
A.Ć.


Ponosan na pretke i naslednike

● Na čemu trenutno radite?
– U pripremi imam dvije nove knjige, ako mi zdravlje dozvoli da ih objavim, ako ne, objaviće moji sinovi, na koje sam ponosan, kao što sam ponosan i na svoje pretke koji uzidaše svoje kosti za slavu Crne Gore i njene slobode, i Jugoslavije koje više nema.