Iz štampe je izašla nova knjiga Veselina Draškovića ,,Klokotrizacija tranzicije”. Prof. dr Veselin Drašković je Redovni profesor Univerziteta Crne Gore na Pomorskom fakultetu u Kotoru. Viziting je profesor na Ekonomskom fakultetu MGU „M.V.Lomonosov“, Državnom univerzitetu Tjumen, Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomskom fakultetu Internacionalnog univerziteta u Travniku... Redovni je član Akademije filozofije privrede na MGU „M.V.Lomonosov“, Moskva.
– U novoj knjizi, „Klokotrizacija tranzicije”, autor nam u skladu sa svojim kritičkim duhom vrsnog intelektualca, odslikava negativne tendencije u kriznom ambijentu tranzicijskih društava. Radi se o sistemskim greškama i institucionalnim zatajivanjima. Sistem čine ljudi, kadrovi, koji bi po pravilu trebali da stvaraju jake i efikasne institucije. Dominirajući, negativni trend povlašćenog izbora kadrova po sistemu nepotizma i partijskog ključa, a ne na osnovu sposobnosti i referenci – dovodi do negativnih efekata po same procese i institucije, tako da u praksi, dolazimo do tendencije da: negativno selektovani kadrovi – negativno selektuju. I tako, po dubini sistema – bilježi dr Radenko Šćekić. Šćekić primjećuje da to doprinosi urušavanju institucija i kočenju pozitivnih tranzicionih procesa.
– Autor je nastojao da iz raznih uglova osvijetli uzroke trancicijske krize, koja se permanentno produžava, usled reprodukcije kočionih faktora. Dogme prošlosti se klokotristički ponavljaju. Klokotrizam kao palijativno ,,prodavanje magle” (bacanje prašine u oči) ontološki, gnoseološki i fenomenološki karakteriše opšte procese tranzicije i globalizacije, ali i specifične politike i fenomene, kao što su savremeni imperijalizam i neoboljševizam (u smislu: jedno pričati, drugo misliti, treće raditi). Njihova dugotrajna dominacija je neminovno dovela do ozbiljnih društvenih poremećaja, destrukcija, manipulacija i kriza. Klokotrizam je dakle, nedefinisana riječ sa definisanim i jasnim značenjem i porukom – bilježi Šćekić.
Autorova kritika, smatra on, nema ideološke ili političke – već isključivo naučne motive.
– U knjizi je istaknuto da tranzicijska kvazi-neoliberalna šok-terapija predstavlja pogrešan revolucionarni put koji je forsirao individualne interese malog broja interesno povezanih lica. Pri čemu su žrtvovane mnoge tradicionalne vrijednosti i životni standard stanovništva. Ignorisan je evolucioni put razvoja, koji počiva na zajedničkim interesima države i naroda, koji su suprotni interesima političkih subjekata, pojedinaca i grupa. Istaknuti su narodni i nomenklaturni interesi. Autor sa pravom ističe da je neoliberalizam zloupotrijebljena teorija, koja je u globalnin i tranzicijskim procesima i odnosima – vulgarizovana u neku navodnu ideologiju kojoj se svi klanjaju i ponavljaju je kao a priori mantru. Zato se sa pravom upotrebljava izraz kvazi-neoliberalizam – piše Šćekić. Autor je u ovoj knjizi nastojao da zadovolji kriterijume aktualnosti, kritičnosti, relevantnosti, konciznosti, zanimljivosti i metaforičnosti.
– Za naslov knjige je izabrao klokotrizaciju kao razvojnu dogmatsku i anti-razvojnu formulu za održavanje statusa kvo u tranzicijskim društvima, privredi i društvenim naukama. Kriza je njena logična i dugoročna posledica. Autor ističe da nivo dominacije poretka ili haosa u nekom društvu – determiniše stepen krize uopšte i u pojedinim oblastima, a posledično i stope razvoja. Navedeni nivo, uvijek je bio determinisan stepenom razvijenosti institucija. Savremena nauka je eksponencijalno napredovala poslednjih decenija, zahvaljujući prvenstveno bumu informaciono-komunikacionih tehnologija. Međutim, njeno suštinsko opredjeljenje, da se društveni život uređuje prema normama koje je formulisao ljudski um – naslijeđeno je još od antičkih principa. A masovnost visokog obrazovanja nije usklađena s politikom zapošljavanja, niti sa adekvatnom razvojnom strategijom i orjentacinom poslodavca i njegovim realnim potrebama. Kad postizanje nekog indikatora postane cilj – on prestaje biti dobar – primjećuje Šćekić. Recenzenti knjige su: Dragoljub Stojanov (Rijeka), Radislav Jovović (Podgorica), Miomir Jakšić (Beograd), Bagrat Jerznkyan (Moskva).
– Autor sa pravom ističe, da je primjena teorija u praksi poželjna, ali je njena zamjena formalizacijom – opasna. Kritički tekstovi uvijek izazivaju određene otpore. Kritike nemaju smisla, ako su samo kritika radi kritike, bez poruke, zato je autor nastojao da u ovoj knjizi uputi poruke, čak i u naslovu – zaključuje Šćekić. A.Ć.