Profesor dr Šefket Krcić, član žirija za književnu nagradu „Meša Selimović”, koju dodjeljuje kompanija „Novosti”, odabrao je pet naslova knjiga objavljenih tokom prethodne godine i predložio ih za ovo prestižno priznanje.
Krcićevi predlozi su: „Pustinjske pjesme”, knjiga poezije autora Veselina Mišnjića iz Beograda, roman „Zavodnik ništavila” Predraga Markovića, iz Novog Sada, esej „Blisko kraju”, autora Ramiza Hadžibegovića, iz Beograda, knjiga „Izgledam, dakle nisam”, autora Nenada Šaponje, iz Novog Sada, te knjiga poezije „Terapija svesti”, autora Blagoja Savića, iz Gnjilana.
U obrazloženju predloga Krcić je istakao, da kao dugogodišnji član žirija za kultnu nagradu „Meša Selimović”, i književni kritičar koji pristupa sa estetičko-etičkih pozicija, bez obzira na veliko iskustvo i informiranost, imao je brojne dileme.
– U fokusu mog interesovanja su bili brojni naslovi koje sam redovno pratio. U skladu sa metodologijom i propozicijama ove nagrade, izabrao sam knjige autora iz srednje i mlađe generacije, čiji sadržaji i djela, kao i kreacija jezičkog iskaza zaslužuju pažnju javnosti. Tako, Veselin Mišnjić, svojom knjigom poezije „Pustinjske pjesme”, osvjedočio je da je postao jedan od najsavremenijih i najprisutnijih pjesnika na našim prostorima, na kojima djeluje pune četiri decenije. Mišnjićeve pjesme se rađaju iz života, donose na svijet jedno sjećanje koje ide daljinama, na jedan neobičan i imaginaran način. Ključna osobenost ovog stvaraoca je originalnost pjesničkog iskaza – istakao je Krcić.
Za Predraga Markovića, pisca brojnih djela iz raznih žanrova, Krcić ističe kako su u fokusu njegovog stvaralaštva bila njegova djela i prije „Zavodnika ništavila”, kao što su „Morali bi doći nasmijani lavovi”, „Otmenost duše” i drugi.
– Bez sumnje, „Zavodnik ništavila” je roman lavirint, koji prema mišljenju istaknutih kritičara, rasvjetljava posebnu dramu savremenog društva. Na taj način bi trebao da bude sastavni dio ozbiljne lektire, kako za srednje škole, tako za i fakultete na studijama filologije – poručio je Krcić.
Za Ramiza Hadžibegovića je kazao da je specifičan multidisciplinaran književni pisac, dirljive estetsko-etičke osjećajnosti i običajnosti, čiji nadahnuti eseji, objavljeni u knjizi „Blisko kraju”, epistemološki i gnoseološki upućuju na tradiciju razumijevanja epohalnog djela Meše Selimovića.
– Kao paradigma, o tome najbolje svjedoče njegovi misaoni i slobodoumni eseji o meraku, muštuluku, dertu, amanetu, derneku, akšamluku, mobi, vršidbi, ognjištu, sofri, peškiru, jastuku, ćilimu, kolijevki, testiji, kućnom pragu, odžaku, zavičaju i drugim tradicionalnim fenomenima. U tom kontekstu Hadžibegovića originalnost i autentičnost upućuju na temeljnije razumijevanje, balkanske, bošnjačke i uopšte slavjanske tradicije, čime je ovaj autor obogatio književnu komunikaciju pjesnika. Dok, pjesnik Nenad Šaponja, bez sumnje je jedan od najtalentovanijih postmodernističkih stvaralaca, čije iskustvo pisanja inspiriše mlade generacije, ne samo na prostoru Vojvodine –Srbije, i prostora eks-Jugoslavije. Poruka poezije Blagoja Savića, satkana u novoj zbirci „Terapija svesti”, uvrštava ga kao individualnog stvaraoca u sam vrh savremene simboličke poezije, egzistencijalističke poentacije, kojim ovaj elitni i kreativni autor promišlja svu gorčinu života i otvara nadu za nove vječnosti življenja – zaključuje prof. dr Šefket Krcić.
N.V.