Kada budemo savršeno znali pravila bilo koje igre, da li je to sport, ples, muzička ili likovna igra, onda ta igra postaje igranje i ona traje, poručila je slikarka Milodarka Milatović na otvaranju izložbe crteža u boji pod nazivom „Igranje” u Gradskoj galeriji Kotor. Obratila se i svojim učenicima, koje poučava „pravilima igre”. Dječaci Mihajlo, Miloš i Bogdan, učenici OŠ „Narodni heroj Savo Ilić”, najmlađi i njoj najdraži posjetioci izložbe, koji su došli da podrže svoju nastavnicu Likovne kulture. Otvaranje su ispratili i direktor i profesori Kotorske gimnazije, gdje Milatović predaje predmete Likovna umjetnost i Umjetnost i vizuelne komunikacije. Naziv postavke je potpuno opravdan, s obzirom da je Milodarka u ovom slučaju sebi baš dala na volju, kazala je Tatjana Kriještorac, istoričarka umjetnosti, nazivajući izložbu „radosno slikarstvo”. Istakla je da se autorka igrala „prije svega linijom, potezom, igrala se bojom i nadasve svjetlošću”, ukazujući na njenu profesionalnost i posvećenost poslu, koji se rijetko sreću, kao primjer generacijama mlađih slikara.
Milodarka Milatović je rođena u Nikšiću, a njeno školovanje je bilo jako interesantno: najprije ekonomija, a onda je krijući od roditelja upisala Pedagoški fakultet u Nikšiću, likovni smjer. Kad je diplomirala, i dalje sama sa sobom i svojim „filmovima”, otišla je u Zagreb i tamo na Akademiji likovnih umjetnosti 1986. godine završila slikarstvo kod profesora Ferdinada Kulmera. Uspješno je radila dvije ipo godine u svom ateljeu u bivšoj „Jugooceaniji” u okviru Art Dukley Centra, a sada je svoj stan pretvorila u atelje, vješto uskladivši posao pedagoga i slikara. Za naš list objašnjava da je ovo „samo nastavak nekog mog ranijeg rada”. Tu je rad sa likovne akademije, najstariji je iz 1985. godine, nekoliko radova nastalo je poslije toga, čuvala ih je da bi joj oni „otvorili put u nešto novo”. Ima radova iz 2010. godine, drugi su iz 2015, 2016, 2017, a najnovija četiri su nastala početkom ove godine.
– Sve su slike iz pojedinih serija, neki od crteža su priprema za sliku, neki je gotov rad, ali su svi radovi spojeni jedinstvenom tematikom i tehnikom - ugljen i pastel sa kombinacijom tuša u boji, igranje raznim bojama, linijama, oblicima, površinama, teksturama, ono što čini likovni jezik. To je igranje likovnim elementima, koje je zajednička potka moga rada svih ovih godina, kaže umjetnica u razgovoru za „Dan”. Ističe da je to igranje bitno za stvaralački proces i kreativnu slobodu umjetnika.
– Naučena sam tako da igranje nastaje tamo negdje na nekom kraju. Ako ste čitali „Igru staklenih perli” Hermana Hesea, on kaže da tek onda kada čovjek prođe jedno ogromno iskustvo, kroz neku klasiku, onda može da se igra, onda je to vrhunska kreativna igra, koja više nije igra mozgom, nego intuicijom, to je neka druga emocija, nešto drugo diktira to kretanje ruke, kaže umjetnica, koja sa radošću očekuje penziju. Smatra da je mladima dosta teško raditi, moraju dobro da se „naoružaju” sa živcima i strpljenjem.
– Neka rade ono i neka uče ono što vole, onda će im sve izgledati kao igra, neće biti teško, biće kao da ništa ne rade, poručuje Milatović. Zimus se uljima na platnu predstavila likovnoj publici u Baru, najavljuje izložbu u Danilovgradu 20. aprila, a u Galeriji solidarnosti u Kotoru 1. juna.M.D.POPOVIĆ
)){kind=small}
