Povodom obilježavanja Svjetskog dana pantomime – 22. marta, Beograd će biti domaćin prve Svjetske konferencije o pantomimi od 21. do 23. marta kada će ugostiti četrdesetak pantomimičara iz 12 zemalja, najavio je predsjednik Svjetske organizacije pantomimičara Marko Stojanović, prenosi B92.
Kako piše ovaj portal, Stojanović je u intervjuu Tanjugu rekao da je Svjetska konferencija o pantomimi davnašnja ideja da se na jednom mjestu okupe pantomimičari, a da to ne bude u sajber prostoru, već da se „vide oči u oči, da se upoznaju, rukuju, vide kako ko sjedi, stoji, jer je pantomima ipak neverbala umjetnost”.
Ideja je, kako je objasnio Stojanović, da se porazgovara o raznim aktuelnim problemima.
,,S jedne strane pantomimičari su izašli iz pozorišta i otišli na ulicu zbog čega su publika, producenti i pozorišta počeli da gledaju na pantomimu kao na uličnu umjetnost što ona nije. Zato je treba vratiti u pozorište, u zgradu”, naglasio je Stojanović. On je primijetio i da pantomimičari nedovoljno koriste nove medije, poput interneta.
,,Imamo Jutjub, za koji pantomimičari ne proizvode sadržaj. Oni snime djelove predstave i to okače na Jutjub i to im služi kao informacija kada apliciraju za neki festival, međutim pantomima je idealna za Jutjub, jer nema jezičku barijeru. To su neke teme o kojima treba razgovarati, a o kojima je teško razgovarati preko društvenih mreža”, rekao je Stojanović.
Jedna od tema panela u okviru konferencije biće budućnost pantomime kao umjetnosti i biznisa.
,,Svi misle da umjetnici žive od umjetnosti ili od solarne energije i ne moraju biti plaćeni. Tehničari moraju biti plaćeni, ali oni koji su ispred mikrofona ili kamera, oni baš i ne moraju. Intelektualna svojina? Kome to treba? Kakva je to svojina kad ne može da se pipne? Nije to situacija samo kod nas, to je svuda u svijetu”, skrenuo je pažnju Stojanović.
U Beograd će doći pantomimičari iz Francuske, Švedske, Bugarske, Ukrajine, Izraela, Bangladeša, Šrilanke, Brazila, Gruzije...
,,Mi pantomimu tradicionalno vezujemo za Francusku, ali ona više nije toliko vezana za Francusku, posebno ne od kada je Marsel Marso umro, koliko je doživjela preporod u zemljama kao što je Banladeš, Šrilanka. U Indiji postoji Institut za pantomimu, u Gruziji i Azerbejdžanu postoji pozorište i oba su na državnim budžetima i imaju stalno zaposlene pantomimičare. To bi u zapadnom svijetu bilo čudo”, ispričao je Stojanović.
U Švedskoj, prema njegovim riječima, pantomima je popularna među djecom i država ulaže novac u predstave pantomime za djecu, dok su u Gruziji pantiomimu povezali sa svojim folklorom i razvili svoj stil koji je prebogat u kostimu, scenografiji, sa po 15-20 ljudi na sceni i fantastičnom muzikom.
U Srbiji pantomima nije mnogo popularna, kaže Stojanović i podsjeća na Festival monodrame i pantomime koji se održava od 1973. u Zemunu, koji je nekada bio izuzetno značajan, ali je izgubio na svom značaju.
,,Mi sve radimo zbog publike i što je više ljudi u sali, nama je ljepše. Kada vidimo praznu stolicu, to je jedna od najtežih stvari za glumca i bilo kog izvođača. S druge strane i mi smo malo krivi jer ne odgajamo novu publiku. Moramo da brinemo da i klinci sa tri, četiri, pet godina dođu u pozorište da te karte ne budu preskupe, da djeca školskog uzrasta dođu u pozorište”, naglašava Stojanović.A.Ć.