Postavka „Jedan dan u azilu Agnes” akademske slikarke Ane Šćekić u galeriji „Art” mogla se pogledati samo jedan dan, jer otvorena je preksinoć, a zatvorena je već poslije 24 časa. Postavku prve samostalne izložbe Ane Šćekić u Podgorici činilo je 13 slika, uglavnom srednjeg i velikog formata, rađenih akrilikom na platnu.
Razlog da svoje slike izloži sudu javnosti samo jedan dan možda se mogu potražiti u riječima istoričarke umjetnosti Selme Đečević, koja je otvorila izložbu:
– Ciklus slika „Jedan dan u azilu Agnes” priča nam priču o psihodinamičnim principima koji određuju našu unutrašnju stvarnost – o dihotomnosti čovjekovog bića koja se nalazi u jezgru naše duhovne i emocionalne stvarnosti – kaže Đečević.
Široki potezi, linearno portretisanje i redukovani kolorit osnovne su karaktiristike ovog ciklusa, a kompozicija je promišljena i smjela, ističe ona.
– Ana Šćekić nije umjetnica kontemplacije i tihog čuđenja nad smislom, njeno slikarstvo nije tužni dekor koji reflektuje egzistencijalnu tjeskobu. Umjetnost koju stvara ravnopravno učestvuje u sopstvenoj unutrašnjoj borbi vodeći dijalog sa svijetom i spoljašnjom stvarnošću. Iako Anini motivi izgledaju kao iracionalni prikazi i fantastična bića nastala kao rezultat kreativnih snoviđenja, oni svoje najdublje uporište imaju u stvarnosti. Predstavljaju svojevrsne zabilješke o proživljenom, a ne o prosanjanom. I ovdje je možda najprikladnije podsjetiti se Dostojevskog koji kazuje da „ništa nije fantastičnije od stvarnosti”, o čemu svjedoče platna umjetnice, čiji je pristup umjetnosti neporecivo iskren, a stvaralački put otvoren za nove dijaloge i istraživanja - zaključuje Đečević.
Šćekić je izložbu je pripremala tri godine, a ona je svojevrsni nastavak njenog ranijeg projekta „Krv”, kojeg su činili video-radovi i fotografije, a koji se bavi načinima na koje načine čovjek ubija životinje.
Figuracija koja je zanima još od studentskih dana transformisana je u ljudska obličja sa životinjskim karakteristikama, objašnjava Šćekić.
– Moje slikarstvo moglo bi biti određeno motivom krika, vrisak koji predstavlja unutrašnje konflikte, strahove, fobije, različita psihička stanja – dodaje slikarka. U katalogu koji je pratio izložbu Šćekić je zapisala da su ovi radovi ogledalo njene borbe za identitetom.
„U fokusu je čovjek čije se tijelo pretvara u životinju, a čiji vrisak predstavlja unutrašnje konflikte, (ne)ispoljavanja strahova, proces samospoznaje, snagu povezanosti sa prošlošću i (ne)prevazilaženje mučnih mentalnih stanja”, zapisala je umjetnica.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
