Pop Strahinja iz Budimlja, monah Kozma Jovan, Georgije Mitrofanović, Radul iz Gornje Morače, Andrija Radičević, Dimitrije Daskal, imena su gotovo nepoznata crnogorskoj javnosti, osim malom broju stručnjaka, no, iza njih se kriju veliki majstori našeg postvizantijskog slikarstva čije djelo je zadivilo svojevremeno Moskvu i Pariz, kazao je istoričar umjetnosti prof. dr Aleksandar Čilikov. Jedan od najvećih poznavalaca naše umjetnosti i kulturne baštine je govoreći u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti iznio podatak da se imena ovih majstora, kako u vrijeme njegovog školovanja na Cetinju, tako ni danas, ne pominju ni u jednom crnogorskom udžbeniku.
– Za njih sam čuo tek kad sam otišao na studije u Beogradu. Tada mi je jedan profesor rekao: `Vi u Crnoj Gori imate sjajne evropske slikare`. Ni danas u Crnoj Gori skoro niko ne pominje ove umjetnike. Ni danas ih nema u školskim udžbenicima na fakultetima. Niko od mojih studenata čuo za njih nije – rezignirano je zaključio Čilikov.
Uvodeći brojnu publiku okupljenu u CANU u atmosferu koja je vladala u 16. i 17. vijeku na tlu današnje Crne Gore, kada su se, čini se, niotkuda pojavili istaknuti ikonopisci i freskoslikari.
Čilikov je kazao da je vrijeme kada su se ovi veliki umjetnici počeli da oslikavaju obnovljene crkve, manastire i hramove na teritoriji naše zemlje u 16. i 17. vijeku jedno od najtežih za našu zemlju i narod. To je vrijeme otomanske okupacije, raspada države Crnojevića i latentne opasnosti gubljenja državnog i duhovnog identiteta.
– Kao svojevrstan paradoks zvuči podatak da se upravo tada razvija izuzetno kvalitetna i obimna slikarska djelatnost koja će u okviru 17. vijeka, kada je riječ o sakralnoj postvizantijskoj umjetničkoj kulturi, rezultirati pojavom izvanrednih fresko-pisaca i ikonopisaca domaćeg porijekla, čija umjetnost značajem prevazilazi domicilne granice – istakao je Čilikov.
Sve je počelo oživljavanjem Pećke Patrijaršije 1557. godine. Pećki kler i crkveni oci krenuli su u obnovu pravoslavnih crkava i hramova, porušenih i zapuštenih manastira, koji su uništeni u najezdama turskih hordi, kao i izgradnju novih manastirskih kompleksa. Crna Gora imala je posebno mjesto u njihovim planovima, između ostalog jer je postojala ideja i da se Patrijaršija preseli na tlo Crne Gore – napomenuo je Čilikov. Uskoro na teritoriju današnje Crne Gore i pećke jurisdikcije stižu slikarske družine i anonimusi iz pravoslavnog svijeta, Makedonije, Grčke i Svete Gore, koji iniciraju pojavu naših umjetnika.
– Važno je što se od tada obnavljaju stari nemanjićki manastiri, a paralelno se podižu nove seoske crkve. U novim manastirima se formiraju riznice, od darova vjernog naroda, a igumani i patrijarsi posebno plaćaju izradu fresaka i ikonostasa, na kojima se slika vjerska dogma, jer ikona je veza naroda sa bogom, svecima i anđelima – objasnio je Čilikov.
Prvi među našim umjetnicima u 16. vijeku istakao se pop Strahinja od Budimlja (Pljevlja). On je oslikao, u njegovo vrijeme, neke od najvažnijih manastira i crkava kojih je bilo na stotine. Sačuvane su njegove i njegovih učenika ikone i freske u manastirima Sv. Trojice, Morači, Podvrhu, Dragovoljićima... Među njegovim učenicima bio je i Georgije Mitrofanović, a posebno se istakao Kozma Jovan, koji je svojom poetikom daleko prevazišao popa Strahinju, naglasio je Čilikov. Bio je izuzetan crtač, slikar, uveo je perspektivu i prepoznatljivost portreta, završio je Strahinjinin rad u Manastiru Piva – kazao je Čilikov.
Nakon Kozme Jovana, pojavili su se Andrija Raičević, Radul i Dimitrije Daskal. Svi ovi slikari bili su slavni u svom vremenu i poštovani među svim socijalnim slojevima pravoslavnog stanovništva. Njihova umjetnost, iako u suštini anahrona u odnosu na zapadnoevropske umjetničke tokove, izrodila je i određen broj istinskih slikarskih remek-djela – kazao je Čilikov.
– Treba istaći da su nam ovi znameniti slikari, stvarajući udaljeni od velikih umjetničkih centara, ostavili veliko kulturno bogatstvo i nasljeđe, kojima se divio visokoobrazovani svijet, a kada ćemo mi – ostaje da se vidi – konstatovao je prof. dr Čilikov. S.Ć.