U organizaciji Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasijanju Andrijevica i Srpskog istorijsko-kulturnog društva „Nikola Vasojević” Berane, u Domu kulture na Murini promovisana je knjiga univerzitetskog profesora Vujadina Otaševića „Pakao zaliven dječjim suzama”.
Književnik Branislav Otašević, u ulozi voditelja programa, uputivši prisutne u temu knjige, istakao je kako je prof. dr Vujadin Otašević kao dječak bio svjedok i žrtva patnji i krvavih dešavanja u Podčakorju, što ga je proganjalo kroz život, te ponukalo da sve to pretoči u ovu knjigu.
– Ona može da posluži i kao udžbenik, da mlađe generacije znaju kako je narod stradao. Otašević je tokom NOR-a kao dječak tamničen u zatvoru na Murini, logoru u Plavu, gledao klanja i dranja svojih najmilijih u Gornjoj Ržanici, izgubio veći dio porodice, ali na kraju i imao snage da opiše sve te patnje, bolove i krvava stradanja 28. jula 1944. godine – istakao je Otašević.
Književnik i novinar Darko Jovović, kazao je da kad se prije nekoliko dana suočio sa ovom knjigom zastao mu je dah pred njenim naslovom.
– I prije nego sam otvorio prve stranice ovog potresnog štiva dugo sam nijemo gledao u korice knjige na kojima dominira vodena površina. Dobijao sam utisak da je ta voda upravo nastala od dječjih suza prolivenih ovdje ispod Čakora, planine omeđene tragičnim ishodištima i znanim i neznanim mramorima. A, činjenica je da ništa bolnije nema nego kada dječja suza ugasi vatru na ognjištu i kada kane na mrtvo roditeljsko tijelo. O takvoj sudbi pripovijeda Vujadin Otašević, i na stranicama ove knjige prenosi vjerodostojnu sliku pakla i porodičnog stradanja koje je obilježilo njegovo djetinjstvo – naglašava Jovović.
Istoričar Goran Kiković dočarao je kako je pred nama jedna potresna knjiga koja svakom sa srcem i dušom, mora nagnati suze na oči i izazvati gorčinu pomiješanu sa nesnosnim bolom.
– Vjerujte mi da sam pročitao sve knjige o istoriji Velike i ovoga kraja, ali ova posebno emotivno djeluje. U prvom redu, što Vujadin opisuje stradanje porodice, svoje majke - nečeg najsvetijeg, pa onda šire, gdje je stradao srpski narod od zulumćara. Otašević je u svojoj knjizi pomenuo mnoge ličnosti i iz redova naroda koji je vršio zločine, ali koji su se ljudski ponašali u tim teškim vremenima. On je i jedan od prvih pisaca koji je imenom i prezimenom prozvao zulumćare i koljače i iz kraja plavsko-gisinjskog i naravno iz drugih krajeva koji su ovdje došli u tu krvavu misiju. Pomenuo je i zloglasnog Osmana Rastodera iz Bihora koji je tu došao da kolje i pravi razne zločine. No, najviše zlo je što su mnogi pisci sunarodnici tih zločinaca uveličali ta njihova zlodjela kao nešto uzvišeno, podignuti im spomenici, a mi i naši istoričari nažalost ne smijemo ni da pomenemo te naše žrtve, što je sramota – istakao je Kiković.
Publicista David Lalić istakao je izuzetnu čast i uzvišen osjećaj da u prokletijskoj porti, pred oltarom Svete Petke, na murinskom epskom polju slave i stradanja učestvuje u predstavljanju još jednog bisera u srpskoj literaturi.
– Čast mi je govoriti o knjizi uglednog intelektualca Vujadina Otaševića, doktora medicinskih nauka, koji je ličnom i porodičnom harizmom obezbijedio mjesto na intelektualnom i patriotskom tronu Srba uopšte. Upoznajući se sa biografijom autora ove knjige shvatio sam da je ona kontinuitet barjaktarski uzvišene svijesti. Nije on prihvatio ropski mentalitet, nije drhtao pred nasiljem antisrpske histerije koja je srušila srpski nacionalni korpus vrijednosti, pismo, vjeru, jezik, kosovski zavjet na kojim je utemeljena Crna Gora – kazao je on
Autor se srdačno zahvalio promoterima kao i publici koji su, kako je rekao, svojim prisustvom udostojili promociju.
– Može se neko pitati zašto ja da čekam pozne godine da bih ovo napisao. Čekao sam, a nešto iznutra me razdiralo, ali kad sam shvatio da će sve to prekriti sumorni veo tajne prosto sam bio izazvan da napišem knjigu. A, pitam istoričare zašto im je pero zaćutalo pred ovim zločinom i zašto se boje istine – upitao je Otašević.
Pored njega našli su se tu veče i njegovi komšije i sapatnici iz plavskog dječjeg logora, braća Marko i Mirko Knežević.
N.V.