Književni segment manifestacije Podgoričko kulturno ljeto nastavljen je predstavljanjem nove knjige Miraša Martinovića „Glasovi iz Doklee”. Knjigu je nedavno objavilo Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Sakenr studio.
Na početku predstavljanja sud o djelu dala je mr Nela Savković Vukčević, sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada, ističući da Martinović istoriju pretvara u stvarnost zahvaljući eliksiru zavodljivih priča o prošlosti, bogatim slikama iz mašte i iskonskoj snazi mita.
– Pretapajući istinu i imaginaciju, praslike i vizije, pisac harmonizuje prošlost i budućnost, uspostavljajući tradicijski sklad sobom i nama koji smo odjek Duklje danas, i njen glas za vremena koja dolaze. Tako postajemo dio zajedničke igre povijesti ovog tla, Mediterana i cijelog svijeta, potomci Argonauta u vječnom traganju za zlatnim runom. A, da li ćemo u tom traganju naći prljavu, krvavu kožu svojih zabluda, iluzija i grjehova, ili zlatno runo humanog identiteta i svrhe, nije nam dato da znamo, kako kaže veliki Borislav Pekić u govoru povodom dodjele Njegoševe nagrade. I za njega je, kao i za Martinovića, argonautika paleobalkanski mit koji pomaže da se bolje razumiju dešavanja na Balkanu i suština mediteranske civilizacije kroz arhetipove, jer je davno zapisano da nije bilo umjetnosti bez mitološkog tla i neće je biti bez nekog vjerovanja – zaključila je Savković Vukčević.
Potom je Martinović kroz razgovor sa mr Aleksandrom Vuković publici približio svoju novu knjigu „Glasovi iz Doklee”, koja se sastoji od 35 priča, na prvi pogled zasebnih cjelina, ali, koje zajedno tvore jedan moderni roman sastavljen od 35 glasova, no povezanih jednim duhom.
I u ovom, kao i u mnogim Martinovićevim djelima, antika, naročito Doklea, Duklja, odnosno Prevalitana ili Prevalis njegova je inspiracija i tema, ali i centar njegovih izučavanja i istraživanja starih spisa, savremenih arheoloških istorijskih istraživačkih dostignuća, kao i mitova i legendi. Na svemu tome, kao i sopstvenoj imaginaciji, Martinović ponovo gradi priče o Duklji. I, kako sam kaže, pokušavajući da otkrije misteriju vezanu za ovo tlo, za grad koji je sada uspavan u ruinama, koji je trezor naših sjećanja, ali i tradicije, onoga što smo i mi danas.
– Usuđujem se reći da sam ovom knjigom napisao metafizičku istoriju Duklje, a to je bila dublja potreba koja je nastajala u razdoblju od tri decenije. I ovo je krucijalna knjiga, jer su iz nje sve moje knjige izašle, i sada kada je pogledam i čitam, vidim da se i sve moje knjige vraćaju u ovu knjigu. Sve njome počinje i sve njome završava – rekao je između ostalog Martinović, navodeći da je ovo jedno od mogućih viđenja i odgovora na to što je ova knjiga.
Tokom promocije Martinović i Vukovićeva publici su pročitali nekoliko priča iz knjige „Glasovi iz Doklee”.
Ž.J.
)){kind=small}
