Knjiga „Pjesme nepokorne”, izbor iz poezije Radovana Zogovića priređivača Miraša Martinovića promovisana je juče pred brojnom publikom, među kojima je bila i pjesnikova kćerka Mirka Zogović, u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. O novom izdanju CANU govorili su vanredni članovi Akademije Jevrem Brković i Zuvdija Hodžić, a publici se obratio i priređivač. Radovan Zogović je, uz Njegoša, naš najveći pjesnik, kazao je Brković, ističući da u našoj savremenoj književnoj sceni ne postoji niko kompetentniji od Martinovića da analizira i tumači djelo „velikog pjesnika revolucije”. On je naglasio da je Martinović „sa punom odgovornošću i estetskom bitnošću, intelektualnom preciznošću i emotivnom privrženošću” odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesništva, talenta, znanja, upornosti, preciznosti o osobenosti. U knjizi „Pjesme nepokorne”, kazao je Brković, nalazi se sve ono što je najesencijalniji dio Zogovićevog pjesničkog bića. On je istakao da u Martinovićevom izboru, koji se sastoji od 11 pjesničkih ciklusa i čitalac može da sagleda čuvenu lingvističku osobenost, nadmoć i umješnost, kojom je Zogović davao jeziku značenje i semantičku tajanstvenost.
– U ovih 11 ciklusa ušlo je sve ono iz velikog Zogovićevog pjesništva što je pjesnik Martinović smatrao da može dobiti propusnicu za budućnost – zaključio je on.
Hodžić je naglasio da je Martinovićev jedan od mogućih, ali bez sumnje dosad najbolji izbor iz Zogovićeve poezije.
– Čega se god Zogović dohvatio sve je postalo pjesma, što god da joj je bio povod – od slika zavičajnih pejzaža, pogleda kroz prozor sobice u kojoj je bio 16 godina konfiniran od sjećanja na Radovana Vukovića do susreta sa Mirkinom vjevericom – Zogović je pokazao da je veliki pjesnik. Naš najveći. Sva mu je poezija od dinamita i dinamičnih efekata, od ekspresivnih elemenata i energije neslućene snage, od erupcije i tektonike, proključalih metafora, od veoma zahtjevnih etičkih stavova ali i visokih estetskih uzleta – rekao je Hodžić.
On je naglasio da su kritičari bili zadivljeni snagom Zogovićevog stiha, ali istovremeno svjesni svoje uzdrhtalosti i manjkavosti.
– Jednostavno, Zogoviću niko nije dorastao. Usamljen u sobici beogradske sedmospratnice, usamljen u životu, usamljen i na napuštenom pravoslavnom groblju u Dečanima, usamljen je i na najvišoj koti crnogorske poezije. Poezijom se branio, poezija ga je branila i odbranila, učinila svjetionikom koji svijetli... Sve što su mu sudbina i ljudi oduzeli ona mu je višestruko vratila – zaključio je on. Martinović je govorio o svom poznanstvu sa Radovanom Zogovićem i o intervjuu koji je 1982. godine uradio sa velikim pjesnikom, a koji je poslije niza odbijanja objavljen, na inicijativu Vuka Krnjevića u beogradskoj „Književnosti”. On je i čitao odlomke pisama koje mu je pisao Zogović. On je i predložio pjesnikovoj kćerki Mirki da priredi i objavi korespodenciju Radovana Zogovića, za koju je rekao da otkriva pojedinosti iz njegovog života značajne za istoriju naše književnosti.
S.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
