Premijernim izvođenjem djela „Pasija po Steli” Antonija Pušića, alijas Ramba Amadeusa, uz učešće Festivalskog orkestra KotorArta, pod dirigentskom palicom maestra Premila Petrovića i uz solo-interpretaciju soprana Natalije Radić, na Trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna preksinoć su počeli Don Brankovi dani muzike, čime je otvoren i KotorArt. Djelo je narudžba KotorArta, kao i „Iskra besamrtna” Ivana Marovića, koje je takođe izvedeno. Na temu ekologije i zaštite životne sredine, kroz priču o maloj morskoj zvijezdi i kruzeru, nadovezao se i dokumentarni film „Povratak zemlji” Dušana Vulekovića, reditelja iz Kotora. Publika je sa oduševljenjem ispratila izvođenje Rambovog djela, isprativši pojedine segmente naracije smijehom, odobravanjem i pljeskom.
– Antonije Pušić sarkastično, satirično, onako kako samo mi ovdje umijemo, zajedljivo, a suštinski vrlo brižno, oštro, a zapravo duboko nježno, šalje poruke o povratku sebi i prirodi, kazao je Ratimir Martinović, navodeći stihove iz libreta: „O ljudski rode, otkad si civilizovan postao, skroz si zaostao/ Što će ti ljudske slobode/ kad ostaneš bez vazduha i vode/ A šta ćeš tad, bolje ti je da razmišljaš sad”.
– Ovo djelo, kao i sva moja dosadašnja, ima kumulativan karakter - kad ih čovjek čuje, ostavljaju dugotrajnu posljedicu kod ljudi, koja nije samo „na prvu loptu” nego čovjek o njima razmatra i misli, kaže Rambo za „Dan”. Na neke primjedbe koje su se čule iz dijela publike u vezi „prejakih” ili „vulgarnih” riječi, Amadeus odgovara da je „tema ta koja je prejaka, nužna, hitna, važna”, te su i riječi u skladi sa tim. Raspoložen je i za reprizu, ali to ne zavisi od njega. Podrška mu je stigla i od Ljilje Popović Moškov, podpredsjednice Opštine Kotor, koja smatra da visoki turizam može da se ostvari i bez kruzera. Ona i Rambo su ista generacija, kaže, išli su u školu, učionica do učionice, te su i njihovi „svjetonazori” slični.
– Toliko sam uživala da ne mogu da skinem osmijeh sa lica. Umjetnost je jedina stvar koja može da promijeni svijet. Samo istina, ljepota, čistota duše može da dopre do čovjeka. Muzika je jedini jezik koji razumiju svi ljudi, naravno da je tekst u ovom komadu dao svoju težinu, ali je muzika čista esencija razumijevanja. Nekad ljudi čak ne moraju niti da razmjene nijednu riječ, a da se pogledima razumiju na nekom višem nivou, ako dozvole svom biću da se otvori, primjećuje Natalija Radić. Slaže se sa našom primjedbom da je u izvedbi trebalo da nosi „bubicu” umjesto fiksiranog mikrofona, s obzorom da se njen prelijepi glas na momente gubio pri njenim pokretima (što je zahtijevala i njena koreografija), te odgovara da organizatori za to nisu imali tehničke mogućnosti. Maestro Premil Petrović je prezadovoljan reakcijom publike i saradnjom sa autorom, solistkinjom i orkestrom, što je za njega bila „uživancija”.
– To su mladi, profesionalni muzičari koji su se toliko trudili, dali su i više nego što je uobičajeno. Na probama je bilo veliko zadovoljstvo raditi sa njima, mislim da se to i vidjelo na sceni, ta energija zajedništva, radost u tome što rade. Naravno, saradnja sa Rambom i Natalijom je bila posebna priča i gušt. Rambo je napravio jednu kritiku kapitalističkog društva na temu ekološke katastrofe, kao posljedice ljudske grabeži. Međutim, ta apokaliptična vizija svijeta je kod njega sa jednim vrlo pozitivnim pristupom, to nije da izađete sa osjećanjem nemoći da ne možete ništa da uradite, nego je sa jednim pozivom da se mijenjate. To je centralna stvar - da se svako pojedinačno mijenja, kaže Petrović za „Dan” i dodaje da umjetnost i te kako može da mijenja svijet. Dokazuje to činjenicom da se u njegovom Orkestru bez granica, čiji je osnivač, prva promjena kvaliteta svijesti vidi na samim umjetnicima.
– Ukoliko uspijete da promijenite jednog čovjeka, promijenili ste na neki način svijet, jer svako od nas je svijet, poručuje Petrović.M.D.P.


Granice muzike

– I ove godine se nastavlja trend izvođenja djela koja brišu žanrovske granice muzike i stvaraju svojevrsne „estetske incidente”, što u kontekstu ostvarenih efekata ovog festivala, predstavlja onaj pomak koji našoj kulturi donosi ne samo i uvijek, potrebnu dozu intrigantnosti i polemičnosti – kazao je Aleksandar Bogdanović, ministar kulture.
Zahvalnost na „glasnoj tišini trajanja” KotorArtu, „što je tu, što traje i postoji uprkos `nama i njima`, uprkos meni i vama, uprkos tome što ničeg novog nema i što je sve taština” uputio je Vladimir Jokić, gradonačelnik Kotora, uz potsjećanje „da smo svi zajedno tek djelić u mozaiku namjere Grada i trajanja”.
Oni su publici uputili čestitke povodom Dana državnosti, nakon što je Festivalski orkestar izveo himnu Crne Gore.


Muzičari napravili iskorak

U festivalskom orkestru svirali su studenti iz Crne Gore, članovi gradske muzike iz Kotora i Đenovića, profesorke Muzičke škole „Vida Matjan”, te par muzičara koji su članovi Orkestra od osnivanja. Koncert-majstorica Iva Stanković ima najduži staž, s obzirom da u orkestru nastupa od 2005. godine, sa malim pauzama. Orkestar se stalno mijenja, ali se stari članovi uvijek vraćaju. Ovo što so radili sa Rambom Amadeusom je bilo nešto novo, veliko iskustvo za sve nas, prije svega jer smo „izbačeni“ iz našeg nekog klasičarskog duha i morali smo da budemo otvoreniji za neke nove stvari koje su se svima jako dopale, kaže za Dan, čelistkinja Timea Kalmar, menadžerka Festivalskog orkestra. Ovo je bio jedini koncert Festivalskog orkestra za ovu sezonu, kaže violinistkinja Iva Stanković, primjetivši da su večerašnjim koncertom „ostavili neki trag”.
– Napravili smo iskorak iz te zone komfora gdje smo mi - klasični muzičari navikli samo da sviramo, a ovoga puta smo imali zadataki da pjevamo, da recitujemo, da budemo nešto što nismo, nerijetko da sve to radimo istovremeno. Velika nam je čast smo bili dio ovog vizionarskog projekta, zato što u mojoj dosadašnjoj karijeri nisam imala priliku nešto ovako da izvodim. Privatno veoma volim da slušam muziku Ramba Amadeusa,tako da je ovo bila čast izvoditi njegovu muziku, ovo zauzima posebno mjesto u mom srcu. Pošto orkestar ima puno mladih ljudi, mislim da su svi osjetili tu vrstu energije, koju nova kompozicija nosi- poruka je shvaćena i u publici, pošto je to krajnji cilj, kazala je Stanković.