Bila inspirisana Vizantijom, Vinčom, vjerom ili ljubavlju njenu poruku razumiju svi poklonici vanvremenske umjetnosti. Njen beskraj je u ljubavi, njen spokoj je u umjetnosti, njen motiv je u molitvi.
Radojka Samardžija u sedam koraka, sopstvenom tehnikom oslikanog batika, veze nove motive, šare, hijeroglife i slova umjetnosti po uzoru na srednjovjekovne rukopise. Kaligrafska preciznost na njenim slikama vješto prepliće složene ornamente zastavica i inicijala i pretače ih u poruke koje ova istaknuta umjetnica prenosi i ostavlja u amanet budućim pokolenjima.
I kad izlaže u Parizu, Budimpešti, Beogradu ili na Svetom Stefanu, i kad je dio kolektivnih ili samostalnih postavki, rad Radojke Samardžije zapadne za oko i onim slučajnim posjetiocima kao i ljubiteljima umjetnosti sa istančanim ukusom za mjeru, lijepo i iksonsko. Njen pedagoški likovni rad je, kako sama kaže, njena misija.
Ime Radojke Samardžije upisano je odmah posle srpskih velikana na listi uglednih, učenih i istaknutih Srba koji su boravili, tačnije izlagali u Tekelijanumu u Budimpešti. U tom zdanju su boravili Nikola Tesla, Vladika Nikolaj i mnogi drugi učeni Srbi. Izlažući u Budimpešti u tamošnjoj čuvenoj gimnaziji „Nikola Tesla” Samardžija je održala kratku školu oslikanog batika, u okviru Dana pismenosti, kada su nastale dvije velike ikone povodom 1150 godina Ćirila i Metodija.
Brojna učešća na međunarodnim i domaćim likovnim kolonijama bogate umjetnika u ličnom i profesionalnom napredovanju i poznanstvima. Pozivi stižu sa svih strana, a profesori umjetnosti čak iz Moskve i Pariza fascinirani su baticima Radojke Samardžije jer nikada nijesu vidjeli takvu tehniku i tematiku, tačnije način na koji neko obrađuje sakralnu umjetnost.
Kao neko čijim se izložbama otvaraju Jefimijini dani kulture u Trsteniku ili Dani kraljice Jelene Anžujske u Raškoj prepoznata je i u svijetu kao umjetnik koji slika molitvu.
Ova vrijedna umjetnica nikada ne odmara. Još se nisu skupili svi utisci od burne protekle godine i brojnih izložbi, i kolonija kako u Parizu, Budimpešti, Kragujevcu, Raškoj, Sokobanji, Paraćinu, Somboru, Zlatiboru, a već je napravila pregršt skica i pripremila izložbu koja će se zvati „Lepenski kamen i Vinčanska svjetlost”.
– Zato što je Lepenski vir, najstarije arheološko nalazište u Evropi. Lepenski Vir je prije svega nevjerovatna istorijska priča o civilizovanom društvu na obali Dunava još prije 7-8 hiljada godina. I zato što je Vinčansko pismo najstarije pismo Evrope. Poznato je još i kao vinčanica ili srbica i čini niz simbola ili slova nađenih na praistorijskim nalazima. Malo sam se posvetila istraživanju i sve više vjerujem u autentičnost ovog najstarijeg pisma. Kroz poznanstvo sa Vesnom Pešić zainteresovala sam se za Vinču. Njen pokojni otac, akademik i paleolingvista, Radivoje Pešić je grupisao znake vinčanskog pisma, ali, nažalost, nije stigao da ih odgonetne. Istina je tužna da se više priča o Vinči u Engleskoj i svijetu nego kod nas – kaže Samardžija.
Činjenica je da je Vinčanska kultura, stara 5000 godina prije nove ere, i danas predmet mnogih studija i mimoilaženja, osporavanja i polemike.
- Akademik Pešić je uspio da uporednim tablicama od 57 vinčanskih simbola izdvoji 26 sličnih slova i dokaže njihovu autentičnost sa ertrurskom azbukom. Iz njega datira krst sa četiri slova S, koji se nalazi i dan danas na srpskom grbu. Iz tog pisma nažalost Hitler je uzeo, kao svoj motiv, kukasti krst tkz. svastiku kao nešto što se okreće što čini proces života. Tužno je što svi znamo za krst a ne znamo da potiče iz Vinče, civilizacije u kojoj 2000 godina nije bilo rata, u kojoj su se gradile po najsavremenijim principima ekološke kuće, kulturi u kojoj se jošp tada topio metal. Danas je u Vinči napravljena deponija i to je naš odnos prema ovom kulturnom bogatstvu koje nam pripada - objašnjava Samardžija.
Njena želja je da simbole i znake vinčanskog pisma sačuva od zaborava i kroz svoj batik vrati ih u kulturu i umjetnost ovih prostora.
– Da pismo je motiv, a tehnika je oslikanog batika, koju sam ja malo usavršila. Upotrebljavam jednu akrilnu bijelu boju koju na svoj poseban način tehnološki obrađujem da dobijem nešto sasvim drugo od onoga što se očekuje od akrila i mislim da će to biti prvi put viđeno na ovim našim prosorima – otkrila je umjetnica
Kolorit je, kako kaže, sveden tačnije, svedeniji.
– I dalje dominiraju bijela, crna i crvena boja, uz malo zlatne, ali uglavnom je to bijela sa primjesom sivkaste koja me asocira na kamen. I dalje je zlatna boja postojanost i dio vjere, a crvena asocijacija na vaskrnuće i radost – zaključila je Samardžija.D.T.
Zasjaće Radini batici u Kotoru
Međunarodni umjetnički II Festival svjetlosti ,,Zasjaće palaci’’ održaće se 15, 16. i 17. avgusta u Kotoru i na njemu će jedna zraka biti Radojka Samardžija i njeni batici. Tačnije 15. avgusta kod Vrata od mora i Trgu Sv. Tripuna mogu se pogledati njeni radovi. Kroz svojevrsne likovne izložbe na otvorenom festival svjetlosti podrazumijeva deset 12-minutnih samostalnih audio-vizuelnih prezentacija akademskih likovnih umjetnika, koje će se projektovati na fasadama zgrada i bedemima Starog grada. Jednu samostalnu audio-vizuelnu prezentaciju umjetnika čini 40-ak fotografija umjetničkih radova, biografija na tri jezika i adekvatna muzička podloga. U toku tri večeri trajanja Festivala svjetlosti, na svim lokacijama u Starom gradu (Pjaca Sv. Tripuna, Pjaca Sv. Luke i Pjaca od kina), biće projektovano po 5 – 6 samostalnih audio-vizuelnih prezentacija umjetnika, nakon čega će se još dva puta reprizirati. Dakle, svi zainteresovani posjetioci će moći da pogledaju kompletan program, prelazeći sa jednog trga na drugi, bez žurbe i strepnje da će nešto propustiti i bez unaprijed određenog i obavezujućeg redosleda. Na isti način će se relizovati program sve tri večeri.