Radovi priznate i svjetski poznate likovne umjetnice Sofije Ćuk Garofani od preksinoć se mogu pogledati u hercegnovskoj galeriji „Freska”. Postavku izložbe naslovljene „Tromostovje” čine tapiserij i pasteli. O ovoj profesorki na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Parizu i njenom djelu na otvaranju je govorio uvaženi likovni kritičar, ugledni teoretičar i publicista Đorđe Malovrazić.
Ističući da je riječ o umjetnici čije stvaralaštvo je postalo „memorija nagrada o umjetnosti, koja daje humani smisao nehumanoj borbi” Malovrazić je kazao i da je njen rad sinteza različitosti zaronjenih u narodnu tradiciju, ali okrenutih svjetskim vidicima.
– Kao umjetnik ona korisnim predmetima, tapiserijama, daje ljepotu i kolorit, i sa ponosom poručuje i ovdje u Herceg Novom gdje je Novljani i njihovi gosti doživljavaju kao svoju, da je još uvijek u tradiciji i svojim korijenima udjenutim negdje na Pešteru. Ona sa ponosom ističe da je ponosna na svoj srpski kraj i činjenicu da je rođena između Sopoćana i Mileševe. Njena je poruka da raška i venecijanska škola prethode renesansi. Ona koja je kao umjetnik imala preko sto izložbi i dala je da se u Parizu, tom muzeju umjetnosti, značajno predstavi njena otadžbina Srbija i ovaj grad u kojem ona živi već četvrt vijeka. Pogledajte te njene tapiserije koje govore o Kosovu i Metohiji. Ona je stvorila jedan vanremenski album i spojila dva medija, gdje su umjetnička izražavanja različita, ali sa istom porukom – rekao je Malovrazić.
On je dodao i da su njeni radovi ujedno moderna i klasična priča jednog dalekovidog i obrazovanog stvaraoca.
– Tromostovjem željela sam da budem korisna i sebi i drugima, i cijelog svog života radila sam na promociji francusko-srpske tradicije i kulture. Posvetila sam se pedagoško–humanitarom radu i stvaralačkom umijeću. U svakoj utkanoj niti pokušavam da prepoznajem vrijednosti za baš ono neprolazno uzvišeno i savremeno znajući da pamćenje nema rok trajanja. Moja posvećenost otadžbini nije ni politika ni religija, već stanje duše gdje imam pasiju u porodu, sreću da ne mrzim zadovoljstvo u stvaralaštvu – rekla je Ćuk Garofani i dodala da je njeno tromostovje svremenosti između Sjenice, Pariza i Herceg Novog gdje povezuje bitisanje, stvaralaštvo i dobročinstvo.
– Moja umjetnička deviza, ovdje u Herceg Novom, gdje sam za neke mještane furešta je Čehovljeva maksima - „Stvarati treba tako da mislima bude široko a riječima malo”. U svom ovom zapletu i košmaru umjetnost se bori i probija ka humanosti i pravičnoj podjeli dobra i poziva na opstanak. I ovom izložbom u galeriji „Freska” mislim da pokazujem da ja ipak nijesam zalutala u ove prostore na obali mora gdje sam u vazduhu i pod stopama osjetila kosmičko zrno koje je ovoj prirodi podarilo sve sokove univerzuma – zaključila je Sofija Ćuk Garofani.
Izložba koja je prateći program Trga od ćirilice može se pogledati do 25. avgusta.
Z. Šakotić