Zanimljiva tribina pod nazivom „Slovenske kulture i ćirilično pismo”, na kojoj su govorili prof. dr Radmilo Marojević i prof. dr Siniša Jelušić, obilježila je pretposljednje veče književnog festivala „Ćirilicom”, koji se održava na Trgu između crkava u starom budvanskom gradu.
Po riječima prof. dr Radmila Marojevića, savremena nauka pokazuje da su Sloveni posjedovali jednu drevnu pismenost, a utvrđeno je, da Sveti Ćirilo Solunski, nije stvorio ćirilicu, nego glagoljicu, prenosi ART PRESS iz Budve. To prvo slovensko pismo - glagoljica, kazao je on, ostalo je u velikoj mjeri zapisano. Po svemu sudeći, kazao je on, izvori tog najstarijeg slovenskog pisma, koje je stvorio Sveti Ćirilo u saradnji sa bratom Metodijem, su u osnovi stare slovenske rune.
Kada je riječ o ćirilici, naglasio je prof. Marojević, nesumnjivo je, da je ona nastala kasnije i svi su pokazatelji, da su učenici Ćirila i Metodija, stvorili ćirilicu, a cilj je bio, da se slovenska pismenost, približi grčkom pismu. Ćirilica je tada imala dvije funkcije. Ne samo onu fonološku, nego i kulturnu.
Govoreći o reformisanoj ćirilici, koju su kasnije proveli Sava Mrkalj i Vuk Stefanović Karadžić, kako je podsjetio profesor Marojević, imala 31 slova, prenosi ART PRESS iz Budve.
Ćirilično pismo u slovenskoj kulturi, po stavovima prof. dr Siniše Jelušića, predstavljalo je jedan od najznačajnijih fenomena slovenske kulture. Viktor Grigorijevič je rekao da čuvajući naša predanja, stvaralaštvo, jezik i pismo, širimo predjele našeg saznanja i stavljamo se u sferu najobrazovanijih naroda, kazao je on.
– Valja imati u vidu, da je prva rečenica slovenskog prevoda Jevanđelja po Jovanu „U početku bješe riječ”. Iz ovoga možemo shvatiti, da je širenje pismenosti među slovenskim narodima, nužno povezano sa širenjem, utvrđivanjem, prevashodno hrišćanskog nauka. Može se reći, da je osnovna, primarna funkcija prvog književnog jezika Slovena i njihovog pisma ćirilice je onaj dio hrišćanske metafizike – ističe prof. Jelušić.
Od samog postavljanja ove osnovne teze, u kontinuitetu slovenskih kultura, kaže on, ova hrišćanska metafizička ideja razvija se do kraja. Ruski slovenofili su zapravo branili tezu da je to diferencija specifika slovenskih kultura, na sve druge zapadne kulture. To je vrlo bitno i to valja imati u vidu, kazao je on.
Ruski pisac Solženjicin je afirmisao jednu tezu, koja je bitna teza slovenske kulture i slovenske duhovnosti. Slovenska duhovnost u kauzalnoj, uzročno-posljedičnoj vezi je, sa njenim pismom, koje se zove ćirilica.
S.Ć.
)){kind=small}
