Knjiga „Kad skidaju krila” mr Aleksandra Ćukovića, koja je ove godine nagrađena „Vidovdanskom poveljom”, predstavljena je u Nikšiću u okviru tribine „Svobodijada” Udruženja književnika Crne Gore (UKCG). Pripovjedač Ćuković baveći se svojom gotovo trodimenzionalnom profesijom – politikologa, novinara i pisca koristi, čini se, najkarakterističnija i ponajbolja dostignuća kratke priče, kada pisac u njemu pokušava da protumači nedokučivost ljudske sudbine, kazao je Todor Živaljević Velički. Pošto su, kako smatra, priče mahom samostalnih motiva jednostavnije je, a možda i svrsishodnije, čitati ih kao zasebne cjeline u kojima autor gleda na sopstvenu stvarnost, nerijetko pjesnika, tvorca dosjetke, zagonetke, ili čak i aforizma. Tako postaje, uslovno rečeno, aktivni sudionik i junak, u teorijskom smislu, sopstvenog narativnog prosedea, koji dodire sa spoljnim svijetom ostvaruje preko lično redukovanih senzacija, fragmentarno isparcelisanog svijeta, koje ta fragmentarnost i isparcelisanost ujedinjuje u sadržajno-tematski šaroliku cjelinu svakodnevice.
– Samim činom poštovanja teorijskog principa, „jedinstva radnje, tona, raspoloženja i utiska”, pripovjedač uviđa da nema objektivne istine u narativnom kontekstu kratke priče, kao i u poeziji ako se najvišim stepenom literarne igre ne demistifikuje teško i kontroverzno breme stvarnosti, ukazujući na činjenicu, gdje je sama stvarnost prazna i nisko produktivna bez intervencije samog pisca koji svoj toj banalnosti i trivijalnosti udara pečat umjetničkog. Sržnom misli „intervencije samog pisca koji svoj toj banalnosti i trivijalnosti udara pečat umjetničkog” ulazimo u domen donkihotovske, gotovo dramski intonirane borbe pisca kratke priče sa sobom, dok sjedi za radnim stolom, sa teško iskazivim beketovskim prećutkivanjima i pauzama generišući događanje u nedogađanju, sa što manje riječi, likova i slika, što je danas, čini se, glavna odlika kratke i sve kraće priče, čija se mjera i veličina ne da omeđiti šaroliko proklamovanom estetikom postmodernizma, kazao je Živaljević.
U toj grupaciji pripovjedača kratkih pripovijednih, istakao je on, gotovo fragmentarnih formi i vrtoglavo nepredvidivih obrta u domenu „stvarnosti”, konačno nema mjesta za pripovjedače aristotelovskog zakona logičkog mišljenja, kada pojam stvarnosti postaje problematičan i relativan ćukovićevskom spoznajom odnosa u svakodnevici, potvrdivši ih drugom zbirkom kratkih priča „Kad skidaju krila”, a pripovjedač, čini se, postaje „predvodnikom nove generacije pripovjedača,... prefinjeno istančanog senzibiliteta”.
– Pročitavši je shvatićemo, da u čovjeku oduvijek postoje kratki ili dugi odrazi „onestvarene stvarnosti”, a kako ćemo je prezentovati čitalačkom publikumu zavisi od nas samih. Zato je valja uzeti u ruke i iščitavati povremeno sa dvostruko jakim osjećanjem privlačenja ili odbijanja, svejedno, jer zadatak tumača je da navede čitaoca „na grijeh čitanja”, poslije pažljivo procijenjene umjetničke vrijednosti teksta, kada danas u konglomeratu rodova i vrsta nešto može biti poezija, nešto alegorija, a nešto i istorija, kao relativna supstanca proteklog vremena, rekao je Živaljević.
Ćukovićeve kratke priče pune su svakodnevnog, života običnih ljudi i onih, naizgled, sitnica koje čine taj život, istakla je urednica tribine Milica Bakrač. One su okosnica Ćukovićeve proze.
– Neobičan početak, pitak tok priče i na kraju snažna poenta. Jednom riječju, zaista znalački i maestralno. Naše cipele, liftovi, ogledala, magneti sa porukama – naizgled, samo su detalji koji nas okružuju, a povod su za pičševo lijepo kazivanje. Ima u ovim pričama zdravog sarkazma, kao i velike istine koja umije da zaboli. Jedna od takvih je priča „Sezonac”. Neko, od naših kolega, jednog ljeta oprobao se u poeziji i u kuhinji. I sami smo svjedoci koliko se ljudi danas „oprobavaju” u poeziji, svekoliko. Kakav je Ćukovićev osvrt na njih: „U poeziji je bio perač crnog suđa, a u kuhinji pjesnik”. Ovakav stav i duhovitost prožima se kroz sve Sašine priče – rekla je, između ostalog, Bakrač.
U Ćukovićevim pričama, kao i u običnim životima, sve dozvoljeno i sve je moguće, a pisac sjajno poznaje karaktere običnih, dobrih, loših, sujetnih, slabih.
– Nagrađeni prozni autor, Aleksandar Ćuković, u knjizi „Kad skidaju krila”, dosezanjem zahtjevnih poetičkih imperativa kratke proze, legitimiše se kao svojevrsni hroničar savremenog urbanog ambijenta, praveći inovativne introspektivne prodore u unutrašnji prostor otuđenog bića, tematizujući senzacije egzistencijalne zagonetke, koja je rješiva isključivo u području raskošne književne imaginacije koja je u knjizi osporena, kazala je Bakrač.
B.B.

Novinar, pisac, politikolog

Ćuković je rođen 1991. godine u Nikšiću, magistrirao je političke nauke, član je Književne zajednice „Mirko Banjević” i UKCG-a, i radi kao novinar Dnevnih novina „Dan”. Autor je zbirke priča „Sporedni poredak” (KZ,,Mirko Banjević”, 2012), kratkog romana,,Omča” (Unireks, 2013), knjige intervjua,,Konture horizonta” (Jumedia Mont, 2015), kao i nekoliko naučnih radova iz oblasti društveno-humanističkih nauka koje su objavili ugledni časopisi iz regiona.
Njegovu novu zbirku priča,,Kad skidaju krila» početkom godine objavio je podgorički „Unireks”. Na promociji u Nikšiću autor je čitao neke od svojih novih priča iz knjige „Kad skidaju krila”.