Poznati glumac, jedan od velikana srpske scene Predrag Ejdus preminuo je posle duže bolesti u 72. godini. Koliko juče u Muzeju Narodnog pozorišta u Beogradu bila je postavka „Predrag Ejdus, čarobnjak scene”, autorke Mirjane Odavić, kojom je predstavljeno glumčevo pozorišno stvaralaštvo, koje je ove godine ovjenčano dvema nagradama za životno djelo - Sterijinom nagradom i „Zlatnim ćuranom”.
– Koliko znam rijetko se dešava ovakav vid izložbe, obično je to post mortem, a ove nagrade ne doživljavam kao in memoriam, već kao jedan ozbiljan podstrek. U ovom trenutku mislim da radim više nego ikad, 15-16 naslova - među njima ima bar jedno desetak koji su prešli deceniju kako se igraju. „Kir Janju” igram 26 godina i šalim se često pa kažem da je Kir Janja za tih 26 godina smijenio 10 upravnika Narodnog pozorišta, među kojima i mene – u svom maniru je nasmijao sve prisutne u Muzeju nacionalnog teatra čarobnjak scene, koji je tada poručio poručio:
„Trajanje u ovom poslu je najvažnije”.
A, Ejdus će trajati, jer su njegove maestralne role i glumačka magija za života ušle u antologiju srpske umjetnosti. A, odigrao je oko 200 dramskih uloga i snimio više od 50 filmova, učestvovao je u 50 televizijskih drama i 30 tv-serija, ostvario preko 200 uloga u radio-dramama snimljenim za Radio Beograd. U njegove antologijske pozorišne uloge ubrajaju se likovi Osipa Mandeljštama, Joakima Vujića, kneza Miškina, Franca Kafke, Napoleona, Borisa Godunova, Isaka Babelja, Porfirija Petroviča, Kir Janje, Laze Dunđerskog... Igrao je u predstavama „Faust 1 i 2“, „Kir Janji“, „Glembajevima“, „Mletačkom trgovcu“, „Supermarketu“, „Skupu“. Predstava „Kir Janja“, u kojoj je glumio naslovnu ulogu, proslavila je 2017. godine četvrt vijeka izvođenja. Poseban kuriozitet vezan je za predstavu Radoslava Pavlovića „Šovinistička farsa“ u režiji Egona Savina u kojoj je ulogu Bernarda Draha odigrao 1.800 puta.
Predrag Ejdus se rodio u Beogradu 1947. godine. Glumu je diplomirao 1972. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Bio je član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu i Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Bio je upravnik Narodnog pozorišta i vanredni profesor glume na Akademiji umetnosti. Dobitnik je više nagrada, uključujući i „Dobričin prsten” – najveće priznanje koja se u Srbiji dodijeljuje pozorišnim glumcima i glumicama za životno djelo.
Na proslavi pola veka glumačkog trajanja rekao je da mu je to vrijeme „prošlo kao tren”. Ejdus je i otkrio zašto on i njegove kolege izaberu taj izlazak na scenu i stalno „kopanje po sebi, istini, novime dimenzijama...”
– Zbog prokletstva i magije. Kad jednom uđu u taj svet, iz njega nema povratka. Oni (glumci) lutaju hodnicima pakla duboko vjerujući da se tu negdje nalazi put za raj. Mnoge ta nada ne napušta do kraja, čak i kada je toliko izgleda da raja i nema – rekao je Ejdus, maestro glume.
Iza sebe Ejdus je ostavio suprugu i dvoje djece, a njegova ćerka Vanja Ejdus je glumica Narodnog pozorišta, teatra u kojem je on započeo veliku karijeru. M.Nj.
Tvorac glumačkih remek-djela
Na vijest o smrti mnoge kolege su na društvenim mrežama poslale poslednji pozdrav Ejdusu, među kojima i Vjera Mujović s kojom je igrao svojevremeno u sjajnoj predstavi „Lolita”.
– Bio je veliki glumac našeg doba, nasljednik najboljih. Raskošni tumač likova od sočne komike do suptilnih intelektualnih nijansi. Neće se brzo naći odmjena takvom glumačkom rasponu i snazi – navedeno je u telegramu ministra kulture Srbije Vladana Vukosavljevića.
Hroničar kulture i publicista Milan Vlajčić kaže da je Predrag Ejdus bio jedan od najmodernijih, najsavremenijih i najuvjerljivijih glumaca na jugoslovenskoj sceni. Direktor filmskog centra Boban Jevtić napominje da je Ejdus likove koje je tumačio bojio svojim urođenim aristokratskim šarmom i tananom ironijom čime se nametnuo kao jedinstvena pojava na sceni i na filmu.
– Napustio nas je jedan od najznačajnijih i najboljih glumaca jugoslovenske scene koji je uspijevao da izgradi sopstveni izraz u pozorištu i na filmu. Njegov karakter i način umjetničkog stvaranja bili su prepoznatljivi široj publici. Uspijevao je da minijaturne uloge poput trubača-vođe orkestra u filmu „Zona Zamfirova” pretvara glumačka remek djela – ukazao je Radoslav Zelenović, dugogodišnji direktor Jugoslovenske kinoteke.